Stari grad Jerusalem
Stari grad Jerusalem

Da li će se na Jerusalemu slomiti kičma carstva

Kada je predsjednik Trump 6. decembra 2017. jednostrano proglasio Jerusalem glavnim gradom Izraela u kojem će biti smještena američka ambasada, prekršio je UN-ove rezolucije, međunarodno pravo, zdrav razum, išao je kontra svih napora da se u regiji ostvari mir, a da ne govorimo o tome da se 130 zemalja oštro protivilo takvom potezu. Trump je potez povukao i prije nego je Mirovni sporazum priveden kraju kada bi na scenu trebale stupiti odredbe Mirovnog sporazuma iz Osla. To se također zove i Put za mir između Palestine i Izraela što predviđa stvaranje dvije države, a Jerusalem bi bio njihov glavni grad. Mirovni sporazum iz Osla i dalje je validan.

Trump vjerovatno nije ni svjestan da postoji takav sporazum, a oni koji ga savjetuju očito nisu imali interesa da mu kažu o tome. Čak i da su mu rekli, SAD sebe očigledno smatra državom koja može rušiti sve sporazume, čak i one koje je sama stvarala.

SAD također ne mari ni za međunarodno pravo i UN-ove rezolucije. Ovdje govorimo o državi koja je postala odmetnik u međunarodnim odnosima kakvog svijet nije vidio u posljednja dva stoljeća, pri čemu nadmašuje sve one koje naziva “odmetnicima“ poput Zimbabwea, Sjeverne Koreje, Irana, Sirije, Venecuele i Kube – odnosno svih onih koji se ne žele povinovati glavnom odmetniku, Sjedinjenim Američkim Državama (SAD).

Ustvari, ono što je Trump uradio je da je potvrdio ono što su prethodne administracije imale kao cilj kroz “Akt o ambasadi u Jerusalemu“ iz 1995. godine koji je usvojio američki Kongres. Ovaj akt potvrđuje da je Jerusalem glavni grad Izraela još od 1950. godine. Ono što mediji nisu objavili je činjenica da je Trump odmah nakon objave da će američka ambasada biti prebačena u Jerusalem potpisao ukaz kojim na neodređeno odlaže taj potez dok situacija ne bude jasnija. Ali šta Kongres sebi umišlja da jest, svemogući Bog? Donijeti odluku o “Svetom Gradu“ Jerusalemu, historijskom centru tri monoteističke religije i kulturi starijoj više od 5.000 godina, je akt neviđene arogancije.

Neodlučna odluka Trumpa donijela je na Bliski istok sve, izuzev mira. Uzrokovala je demonstracije, proteste te nasilje od strane izraelskih vojnih i policijskih snaga, čak i ubistva Palestinaca u Gazi i Zapadnoj Obali.

Umjesto da donese mir, Trump je ubio nadu za mir uništivši svaku ideju rješenja izraelsko-palestinskih odnosa kroz stvaranje dvije države – i pri tome je izolirao SAD od svijeta. Da li je ovo bio hrabar potez od strane Trumpovih cionističkih gospodara, probni balon da se vidi koliko će bezobrazluka svijet tolerirati?

Ni u jednom trenutku nije spomenuto da bi Jerusalem mogao biti glavni grad Palestine. Umjesto toga, Palestinu su zahvatili protesti koje je brutalno ugušila izraelska vojska. To je učinila sa sadističkim zadovoljstvom, kao da ubija muhe. Sve je ovo uzrokovano neodgovornim ponašanjem predsjednika SAD-a, odnosno njegovih gospodara iza sjene.

Ali propaganda prema kojoj je priznavanje Jerusalema za glavni grad Izraela dobro za Bliski istok će biti ponavljana od strane Trumpa, njegovog ministra vanjskih poslova Rexa Tillersona i ambasadorice u UN-u Nikki Haley dovoljno dugo sve dok, kako se oni nadaju, to ne postane istina po Goebbelsovom principu da dovoljno puta ponovljena laž postaje istina. Pravo pitanje je da li ovaj trojac zaista vjeruje da će svijet prihvatiti njihovu verziju istine?

Svijet i čovječanstvo je uznapredovalo i umorno je od laži kojom je SAD opravdao invaziju Iraka poput oružja za masovno uništenje kojeg nikad nije ni bilo, od laži kojom je opravdan napad na Libiju poput one da je Gaddafi ubijao vlastiti narod a ustvari mu je pružio obrazovanje, zdravstvo i medicinu. Od laži da je Bashar al-Assad otrovnim gasom ubijao vlastiti narod, od laži da Iran razvija vojni nuklearni program, od laži da se Rusija miješa u Ukrajinu iako je sada jasno da je masakr na Maidanu izvela grupa koju je podržala američka ambasada u Kijevu te američki i NATO plaćenici, od laži da se SAD i NATO bore protiv ISIL-a kojeg je ustvari Washington i napravio.

Čitava Evropska unija predvođena njemačkom Merkel, francuskim Macronom i britanskom May, kazala je NE Trumpovoj odluci o premještanju ambasade u Jerusalem. Da li je ovo konačna odluka, ili će Trump “zavrtati ruke“ u Evropi, te da li je uopće SAD i sposoban za takvo nešto. Trump nije primijetio da se čak i Evropa pomjera ka Istoku, doduše sada više zbog novca, ali nije isključeno ni da neki evropski političar konačno shvati da je budućnost u Istoku.

Ono što je nevjerovatno je da niko ne postavlja ni bazično pitanje, a to je kako da “car bez ruha“ to jest Trump može i smije donositi odluke o glavnom gradu druge države. Naravno, znamo da Trumpov prijatelj Netanyahu drži njegovu ruku kojom upravlja na osnovu moći koju cionisti imaju nad zapadnim svijetom.

Trump je svojom odlukom vratio Jerusalem u 12. stoljeće, doba Krstaških ratova, kada je u ime muslimana Sultan Salahudin povratio Jerusalem u okrilje muslimana.

Možda je Trump svojom odlukom pokrenuo novi arapski pohod protiv umjetno usađene državice Izrael u srcu arapske teritorije. Državice, koju su kreirali cionisti koristeći moć Britanskog carstva kada su kolonizirali Palestinu te zloupotrijebili UN sistem 1948. godine, a što je uostalom jasno planirano i obećano Balfourovom deklaracijom.

Britanski ministar vanjskih poslova Arthur Balfour, je prije 100 godina 2. novembra 1917. u pismu Lordu Rothschildu, lideru britanske jevrejske zajednice, pisao o podjeli Palestine te stvaranju države Izrael. Pismo britanskog premijera trebalo je biti prenešeno cionističkoj zajednici Velike Britanije i Irske. Lord Rothschild je jedan od autora ovog pisma, a sam sadržaj pisma plasiran je i u medije 9. novembra 1917. godine.

Ideju pisma u stvarnost je sprovela rezolucija UN-a iz 1948. čime je stvorena država Izrael 14. maja 1948. pri čemu Palestina prestaje biti zemlja i potčinjena je Izraelu.

Iza Trumpove strategije leži mnogo zlokobniji plan, a to je stvaranje Velikog Izraela, koji bi se prostirao od Eufrata do Nila, išao bi kroz dio Saudijske Arabije, uključivao bi Jordan, te velike dijelove Sirije i egipatskog Sinaja. Time bi Izrael postao bliskoistočna supersila koja bi vladala ogromnim energetskim rezervama ali i rezervama pitke vode.

Ostaje da se vidi da li će ovaj agresivni Trumpov potez otići predaleko, te da li će ovo biti potez kojim će se slomiti kičma carstva.

Šta ako niko – pa čak ni tradicionalni saveznici – ne učestvuju u prebacivanju svojih ambasada iz Tel Aviva u Jerusalema?

Šta ako ne budu funkcionirale ni sankcije koje bi Washington uveo onima koji ne slijede njegove upute?

Šta ako Trumpovo ludilo još više gurne ka Istoku one kojima je dozlogrdilo trpiti ludilo i propagandu carstva, te šta ako ludilo Washingtona bude vodilo ka uspostavi pravednijeg ekonomskog sistema koji teži jednakosti – a čiji je temelj već postavljen u vidu novog Puta svile kroz Inicijativu jednog pojasa kineskog predsjednika Xi Jinpinga. 




Top