Parada Hezbollaha

Vojnici i oružje Hezbollaha plaše cionistički režim Izraela

Rijetki broj analitičara ima ikakve sumnje u to  da je Hezbollah porazio Izrael 2006. godine.  Čak i časopis New York Times je to morao da potvrdi u analizi o ratu koji je započeo Izrael. Tel Aviv je pokušao uzeti  ovu pobjedu iz ruku Hezbollaha, ali u tome nije uspio i posljednih 11 godina živi u sjenci poraza koji mu je nanio Hezbollah.

Hezbollah ima moć da se odupre cionistima još od 2006. godina. General Gadi Eizenkot, komandant operativne jedinice izraelskih oružanih snaga, rekao je da je, kada je Hezbollah čuo da su strijeljani borci njegovog odreda Fecr, rekao da "Mi moramo sve zaustaviti, Izrael ne zna šta mu se sprema ". Ono čega se Izrael bojao, u praksi se i ostvarilo.  Između 2006. i 2015. godine broj raketa i raketnih sistema u rukama Hezbollaha dostigao je cifru 150.000.

Na početku 2015. godine Washingtonski institut je pojasnio slabost izraelskih raketnih sistema.

- Prema procjenama izraelske obaveštajne službe, Hezbollah bi u slučaju napada nastojao da dnevno ispali po 1.000 raketa. Taj broj  je nekad tokom 2006. bio nezamisliv jer je Hezbollah mogao dnevno ispaliti tek oko 120 raketa. Ono što je važnije  od ovoga je to da Hezbollah danas ima kapacitet napada na ona mjesta koja imaju veliku stratešku vrijednost kao što su aerodromi, vojni štabovi  i ekonomski važni regioni. Operacija na ovoj skali mogla bi da prevaziđe sposobnost odbrane izraelskog raketnog sistema. Prijašnji napadi Hezbollaha su bili većinom na sjeverni i manjim dijelom centralni dio Izraela, ali sad Hezbollah ima moć da dostigne čak i ciljeve u južnom Izraelu.

Ova situacija nije samo promjenila ravnotežu u ratu, već se dramatično pretvorila u korist Hezbollaha. Najveća zabrinutost Izraela ogleda se u tome da postoji velika mogućnost da Hezbollah ima SA-17 i SA-22 rakete zemlja-zrak, a također i P-800, Oniks Yakhont.

SA-17 i SA-22  rakete sada predstavljaju najveću prijetnju  zbog nadmoći u zraku a koristio ih je čak i Izrael. Sada ih imaju također Hezbollah i Hamas.

Hezbollahove poruke javnosti više ne uključuju samo odbranu od napadača nego i  prijetnje odnosno oružane odgovore prema  Izraelu. Izraelski analitičar Nadav Pollak, koji je radio u obavještajnom sektoru izraelske vojske, održao je govor na seminaru u augustu 2016. na  temu "transformacija Hezbollaha kroz intervenciju Sirije" i detaljno izvijestio kako će napadački kapacitet igrati ulogu u izraelskim operacijama.

- Ovakvi  napadi mogu  promijeniti osnovnu paradigmu mnogih boraca Hezbollaha. Komandanti Hezbollaha koji mogu postići važne ciljeve u napadima u Siriji, naravno, mogu razmotriti da tako nešto pokušaju ostvariti i u Izraelu – kazao je Pollak.

Ova situacija primorava Izrael na par opcija.  Strana koja je prešla granicu Libana i napala u 2006. godini bila je Izrael, ali danas Hezbollah može da napadne i u Izraelu.  To se sada ističe kao prednost u psihološkom ratu koji provodi Hezbollah. 

Najnoviji razvoj događaja za Izrael je taj da su se Hezbollah i Islamska revolucionarna garda (IRGC) neočekivano pojavili na Golanskoj visoravni, granici Izraela sa Sirijom. Čak je i bivši šef osoblja i ministar odbrane Moshe Yaalon komentarisao tu činjenicu na skupu u Washingtonskom institutu.

- Nismo snimili ni jedan sunnitski džihadistički napad na sirijskoj granici sa Izraelom, ali vidjeli smo mnoštvo IRGC agenata – kazao je.

Tokom rata u Siriji, Izrael je pružio medicinsku i finansijsku pomoć pobunjeničkim grupama na Golanskoj granici i grupama vezanim za Al-Kaidu. Ova slika je promijenjena krajem 2016. i 2017. godine. Vojska Islamske revolucionarne garde najavila je formiranje nove jedinice pod nazivom Golanske slobodne brigade, za koju se tvrdi da se sastoji od 10.000 i više vojnika. Otvaranje nove granice protiv Izraela podstaklo je premijera Benjamina Netanyahua da sprovede neobične lobističke aktivnosti kako bi ubijedio SAD i njegovog partnera Jordan da uspostavi zaštitnu zonu. Ovo pokazuje koliko se Izrael plaši od prisustva Revolucionara i Hezbollaha.

Zbog ovoga, Izrael je suočen sa prijetnjama sa svih strana. Prema utvrđenom vojnom poretku Izraela, najistaknutija egzistencijalna opasnost je počela od bitke kod Yom Kippura 1973. godine.

Kada kombinujemo slike tog perioda i sada, možemo efikasno analizirati sirijsko operativno područje i dobiti rezultat da je hegemonija cionista ugrožena i da je moraju ozbiljno djelovanje. Ova tačka će biti riješena u sljedećem dijelu ove analize.

Kako oslabiti Hezbollah i testirati njegovu sposobnost postalo je jedno od glavnih pitanja koja su uzburkala umove svih saveznika u Izraelu i Vijeću za saradnju u Zalivu.

Izraelski zvaničnici su još 2006. objavili da namjeravaju zaustaviti isporuke oružja iz Irana na sirijski kanal Hezbollaha. Pollak je u Washingtonskom institutu posebno naglasio strateški značaj Sirije u protivizraelskoj osovini.

- Da bi se shvatila dubina posvećenosti Hezbollaha sirijskom režimu, neophodno je znati koliko je Sirija važan logistički centar za Hezbollah. Tokom godina, Hezbollah je preuzimao oružje iz Sirije zračnim i kopnenim putem. Vojska Islamske revolucionarne garde, koju je predvodio Sulejman II, koristila je Siriju kao glavnu tranzitnu tačku, uvjerena da je municija Hezbollaha tokom godina porasla u kvalitetu i količini. Sam sirijski režim doprinijeo je vojnim nabavkama Hezbollaha, posebno sa protivtenkovskim sistemima i drugim raketama iz Rusije. Izvještaji također pokazuju da i Hezbollah ima logističke osnove za skladištenje municije i oružja u Siriji. Sirija nije bila samo tranzitni centar za oružje, već i za vojnike Hezbollaha. Značajan dio Hezbollahovih članova je već godinama išao u Iran preko aerodroma u Damasku – napisao je Pollak.