Novčanica američkog dolara

Petrodolar se urušava: Da li će SAD mirno prihvatiti novu realnost ili će svijet povući u novi pakao

Na početku 70-ih godina prošlog stoljeća, američki predsjednik Richard Nixon uradio je dvije stvari koje će imati snažne i dugoročne posljedice. Kao prvo, skinuo je američki dolar sa zlatnog standarda, odnosno ova valuta više neće moći biti mijenjana u zlato. U običnim uvjetima, ovo bi moglo imati izrazito negativne posljedice na vrijednost dolara.

Loši efekti su spriječeni drugim potezom jednako dugoročnih posljedica. Niksonov savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger sklopio je sporazum sa Saudijskom Arabijom prema kojem bi sva nafta, u početku samo saudijska ali ubrzo i svih članica OPEC-a, bila plaćana isključivo u dolarima, čime je rođen petrodolar.

To je bio klasični mafijaški sporazum. U zamjenu za saudijsko korištenje dolara kao isključive valute za trgovinu naftom, SAD će garantirati sigurnost i kontinuitet jednog od najkorumpiranijih i najrepresivnijih režima na svijetu.

Ono što nije bilo poznato u tom periodu je dio dogovora prema kojem bi sunitske terorističke grupe bila finansirane od strane Saudijske Arabije, a naoružavane od strane SAD-a, i korištene za geopolitičke interese Wasingtona. Operacija Ciklon koja je počela u eri predsjednika Cartera bila je preteča ove taktike koja je u narednom periodu dorađivana i upotrebljivana u velikom broju zemalja širom svijeta.

Cilj je uvijek bio isti, a to je da se napadnu i svrgnu s vlasti vlade koje nisu dovoljno poslušne SAD-u i njegovim geopolitičkim ciljevima. Po potrebi bi na scenu stupile i američke trupe kao i njihovi saveznici koji bi izvršili invaziju ciljane zemlje, a najpoznatiji takvi slučajevi su svakako Afganistan 2001, Irak 2003. i Libija 2011. godine.

Ogromni finansijski troškovi ovih ratova nisu se u potpunosti odrazili na SAD zbog hegemonističke uloge dolara. Kao rezultat toga, ratovi koje je vodio SAD-u plaćeni su od strane drugih država jer je uloga dolara u međunarodnoj trgovini stvarala stalnu potrebu za američkim obveznicama.

Važnost i uloga dolara također omogućavaju SAD-u da nametne sankcije ciljanim državama. Priroda sankcija je takva da uvijek podržava američke trgovinske i geopolitičke interese i predstavlja jasan instrument represivne moći. Njihovim korištenjem zbog navodnih prekršaja pojedinih zemalja ustvari se jasno vidi njihova politička uloga.

Najbolji primjer su sankcije Rusiji zbog “invazije“ Ukrajine i “aneksije“ Krima, kao i protiv Irana zbog “nuklearnog programa“.

Upotreba i zloupotreba moći dolara je neprihvatljiva, ali sve do nedavno nije bilo efikasnih kontramjera. Jedan od najvažnijih stubova otpora ovome je rast Kine kao ekonomske supersile svijeta, i još važnije, stvaranje alternativnih struktura trgovine, finansija i sigurnosti, usljed čega kineska ekonomska moć postaje sila za velike promjene.

Ta promjena podržana je nizom događaja. Tokom 1990. godine, nacije grupe G7 (Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, SAD i Velika Britanija) su imale BDP otprilike šest puta veći nego sedam najvećih rastućih ekonomija (Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Rusija i Južna Koreja).

Do 2013. godine, kombinovani BDP rastućih sedam ekonomija je premašio BDP zemalja grupe G7 razvijenih ekonomija i prema prognozama MMF-a za 2017, BDP rastućih sila će biti 47,5 triliona dolara a BDP razvijenih G7 zemalja će biti 37,8 triliona dolara. Turska čija ekonomija raste po stopi od 5 posto godišnje je zamijenila Meksiko u grupi sedam rastućih ekonomija.

Grupa zemalja BRICS, koja sadrži četiri od sedam rastućih ekonomija te Šangajska korporativna organizacija (SCO), koja uključuje Kinu, Indiju i Rusiju, rade zajedno na izradi monetarne alternative dolaru. Zemlje članice grupe SCO čine 42 posto svjetske populacije.

Uloga Indije u BRICS-u i SCO-u je jedan od razloga zbog čega je ova zemlja pod velikim utjecajem Australije, Japana i SAD-a koje nastoje s njom izgraditi novi blok koji bi bio suprotstavljen Kini i Rusiji u stvaranju alternative zapadnjačkoj dominaciji i finansijskoj arhitekturi.

- Rusija dijeli zabrinutost BRICS zemalja glede nepoštene globalne finansijske i ekonomske arhitekture, koja ne poštuje dovoljno snagu rastućih ekonomija – kazao je ruski predsjednik Vladimir Putin na sastanku BRICS zemalja.

Ovaj govor nastavak je ideje koju je Putin obrazložio u članku objavljenom prije sastanka BRICS-a. Putin se zakleo uništiti finansijski sistem vođen SAD-om, te stvoriti novi sistem koji će prekinuti dominaciju isključivo nekoliko valuta zapadnjačkih zemalja.

Kina je razvila novi CIPS metod plaćanja kojim želi zamijeniti američki SWIFT sistem koji je korisno sredstvo Washingtonu za ucjenjivanje pojedinih zemalja. Rusija je također poduzela mjere da se zaštiti od negativnih efekata jer je isključena iz SWIFT-a.

Pojavljuje se i niz drugih važnih promjena. Venecuela koja ima najveće naftne rezerve na svijetu, prestala je primati uplate u dolarima. U prošlosti bi osveta SAD-a bila brza i oštra kroz svrgavanje režima a što su na svojoj koži osjetili Gaddafi u Libiji kao i Saddam Hussein u Iraku koji je planirao da umjesto američkih dolara plaćanje obavlja isključivo u eurima.

Kina i Katar su nedavno postigli trgovinski sporazum vrijedan 50 milijardi dolara ali koji je denominiran u kineskoj valuti yuan. Momentalno su Saudijci zaprijetili Kataru kao glas američke administracije, ali nisu otišli dalje od toga. Nedostatak vojne intervencije vjerovatno je spriječila turska vojna intervencija, sporazum Katara sa Iranom ali i prijetnja Kine da će reagirati u slučaju da Saudijska Arabija pokuša napasti Katar.

Saudijska Arabija također stiže do tačke “vrenja“ u odnosima sa Kinom  koja je veliki kupac saudijske nafte. Poznato je da Kina želi da budući ugovori o kupovini nafte budu denominirani u yuanu. Atraktivnost ovoga za Saudijce je ta da je vrijednost yuana zagarantirana zlatom koje se trguje na berzi u Hong Kongu. Ironično je to da se Kina sada nalazi u situaciji veoma sličnoj kao i SAD prije nego je Nixon napustio zlatni standard.

Dilema za Saudijce je u tome da ako pristanu na ovaj vid saradnje sa Kinezima, riskiraju da Amerikanci prestanu garantirati sigurnost kraljevine. Promjena režima u Rijadu od strane SAD-a realna je mogućnost i u tom kontekstu bi trebalo shvatiti i nastojanja prijestolonasljednika Mohammeda bin Salmana da konsolidira svoju moć.

Zapadnjački mediji su se umjesto ovoga fokusirali na trivijalne stvari poput toga da će Saudijska Arabija dozvoliti ženama da voze od 2018. godine.

Drugi događaji koje vrijedi spomenuti u ovom kontekstu je sve veći broj država koje trgovinu sa Kinom obavljaju u yuanu ili vlastitim valutama. Kineska inicijativa Put svile, koja trenutno uključuje 65 nacija, će ovaj trend ubrzati. Rusija i Kina su već međusobno jedni od najvažnijih trgovinskih partnera i svi ugovori među njima su denominirani u rublji ili yuanu.

Treba biti naivan pa misliti da će ovako nešto proći bez američke intervencije jer SAD dobro zna da njegova mogućnost da vuče poteze suprotne ekonomskoj logici pri čemu ne trpi negativne posljedice, proističe iz jedinstvene pozicije dolara, čime se omogućava i vojna intervencija kojom održavaju svoju moć.

Agresivni potezi SAD-u i provokacije u Južnom kineskom moru, Sjevernoj Koreji, Ukrajini, Siriji i mnogim drugim zemljama znakovi su propadajućeg carstva. Pravo pitanje je da li će SAD mirno prihvatiti nestanak vlastite moći koju je imao još od sporazuma iz Bretton Woodsa 1944. godine te da shodno tome promijeni svoju politiku, ili će nas sve uništiti u pokušaju da spasi izgubljeni svijet.