Alijansa koja se usprotivila hegemoniji Izraela i SAD-a

Kada je 25. maja 2013. godine generalni sekretar Hezbollaha Sayyid Hasan Nasrallah saopćio da je “Sirija kičma otpora i podrška otporu”, promijenio je čitavu dinamiku situacije u toj zemlji. Nasrallah je tačno predvidio da “otpor ne može sjediti mirno dok su mu ruke vezane a kičma pod pritiskom. U suprotnom će biti slomljen”.

Time je promijenjen odnos snaga u ratu u Siriji u kojem su sada nastupile Iranska Revolucionarna Garda (IRGC), Rusija sa naprednim naoružanjem te Hezbollah sa iskusnim borcima. Time je uništen plan Zapada i spriječena je njegova hegemonija. Ovi događaji bili su potpuno neočekivani i hegemonističke sile nisu očekivale pobjedu snaga otpora.

Sa ovim razumijevanjem rata u Siriji nužno je interpretirati i izjavu Izraela iz 2017. koja na najočitiji način dokazuje vezu arapskih država Vijeća za zaljevsku saradnju (Saudijska Arabija, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrejn, Oman) i Izraela i SAD-a.

U martu 2017. list Times of Israel izvijestio je o Meir Dagan konferenciji na vojnom koledžu Netanya u Izraelu. Šef izraelske obavještajne službe Mossad, Yossi Cohen, kao i šef izraelskog vojnog generalštaba general Gadi Eizenkot su različito protumačili prijetnje Izraelu, s tom razlikom da se Cohen fokusirao na Iran a Eizenkot na Hezbollah kao glavnu prijetnju sigurnosti Izraela. Ovo je ujedno i dokaz da u svakom slučaju Iran i Hezbollah predstavljaju ključne probleme za Izrael.

Cohen je kazao da je “Bliski istok naša bojišnica i stoga moramo biti involvirani u sva dešavanja u regiji. Moramo formirati savezništva, identificirati zajedničke interesa sa saveznicima, ali i sa neprijateljima na pojedinim pitanjima”.

Sada je jasno da su prijetnje sigurnosti Izraela od Hezbollaha i IRGC-a u Siriji i Iraku bile pokretač trenutnog konflikta sa Katarom. Ovo je najjasnije pojašnjeno u izjavi bivšeg izraelskog ministra odbrane Moshe Yaalona u govoru održanom u Washingtonu 15. septembra 2016. godine.

- Iranska šiitska osovina koju čine Assadov režim, Hezbollah i jemenski Huti, zatim kamp Muslimanskog bratstva kojeg vodi turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan ali koja uključuje i Egipat i Hamas, globalni džihadistički blok kojeg čine ISIL i Al-Kaida, kao i sunitski arapski blok kojeg čine Saudijska Arabija, Egipat, Jordan, Katar i UAE, te ostali. Izrael sa zadnjim blokom dijeli neke zajedničke neprijatelje, i iako je saradnja s njima već solidna, u njihovom je interesu da je povećaju. SAD će pomoći Izraelu da se približi sunitskom arapskom bloku - kazao je Yaalon.

Jedan korak u tom pravcu bio je nedavno potpisivanje bilateralnog sporazuma kojim je Washington Izraelu osigurao 38 milijardi dolara vojne pomoći u narednoj deceniji.

Izjava Moshe Yaalona daje indikaciju o tome i šta je svrha trenutne opsade Katara. Iako se dijelom može objasniti i unutrašnjim razlikama zemalja članica Vijeća za zaljevsku saradnju, to ipak ne može biti izgovor za tako drastičnu akciju. Uzrok je negdje drugo i to je sigurnosna situacija Izraela kao ne samo nezavisne države već i simbol zapadnjačke i američke hegemonije nad muslimanskim Istokom. Prijetnja američkom utjecaju i hegemoniji kroz prijetnju Izraelu ujedno je problem i za Vijeće. Muslimansko bratstvo (Ihvanije), iako slabo usljed represije i poraza koji mu je nanio general Abdel Fattah el-Sisi, u Turskoj još uvijek predstavlja jaku ideološku snagu i prijetnju u vidu političkog Islama. Ovo znači da politika, državništvo i vanjska politika moraju biti vođeni islamskim principima pravde što je sušta suprotnost sebičnim interesima kojima se vode arapske zemlje Zaljeva. Ustvari, sebični interes i oslanjanje na zapadne sile bilo je razlog formiranja kraljevine Saudijske Arabije i drugih monarhija.

Veća prijetnja u vojnom smislu je uspostava osovine otpora koja ima mogućnost da uništi Izrael te da ugrozi arapske zemlje Zaljeva koje su svoju sigurnost uvijek vezale uz cionistički režim.

To nas dovodi do prvog pitanja koje je pokrenulo niz pitanja i analiza. Zašto Katar? Moj je stav da Katar nije nikada bio glavna meta, već litmus test. Katar je zemlja koja je povezana i sa sunitskim Ikhwanom te sa šiitskim Muqawamahom. Velike količine novca su potrošene na poticanje podjela između braće u otporu, Ikhwana i Muqawamaha; ali kako je izvijestio Bliskoistočni institut, goruće pitanje je bilo da li su zemlje Zaljeva uspjele u tome? Podrška Turske kao zaštitnika Muslimanskog bratstva i Irana kao zaštitnika šiitskih al-Muqawamaha Kataru demonstrirala je da su oni svjesni neprijatelja protiv kojeg se bore, a to su Izrael, SAD i Vijeće zaljevskih zemalja. Postoje i brojni drugi faktori koji su doprinijeli ovom pomirenju, ali ih nije potrebno sada objašnjavati zarad ovog zaključka. Ono što je jasno jeste to da je približavanje i saradnja rezultirala uspostavom mega bloka Ikhwana i al-Muqawamaha odnosno šiita.

Sredinom juna 2017. pojavili su se i prvi izvještaji o medijaciji te deeskalaciji tenzija unutar zemalja Zaljeva. Opsada Katara je stoga imala jedan cilj i reakciju: da testira da li će dva bloka i to iranska šiitska osovina te kamp Muslimanskog bratstva predvođen Turskom stvoriti jaku protivtežu hegemoniji SAD-a i Izraelu sa zemljama Zaljeva.

Šta nam onda govori sva politička i vojna analiza? Kratko rečeno, zapadna hegemonija uspostavljena Sykes-Picot sporazumom ostala je nedirnuta za određen vremenski period. Izrael je i dalje percipiran kao važan strateški element i ekstenzija hegemonije Zapada.

Istovremeno, u toku Obamine administracije primjetno je bilo i smanjenje hegemonije. Fokusirali su se na tajne operacije umjesto javnog pokazivanja moći kao tokom Bushove ere. Ovo je negativno utjecalo na Izrael koji nije mogao kao prije prijetiti Hezbollahu i Hamasu. Zbog pada projekcije hegemonske moći Zapada a time i prijetnje Izraelu zemlje Zaljeva su se potrudile da podrže hegemone koji su ih i stvorili na prvom mjestu. Kako se panika širila ovim redovima, vjetrovi revolucije su oteti i zloupotrijebljeni za druge ciljeve.

Primarni geopolitički cilj bio je da destabiliziraju Siriju u nadi da će pobunjeničke grupe i ISIL uništiti koridor koji je povezivao Hezbollah, Hamas i Iran, te da će time neutralizirati prijetnju jednako kao što su neutralizirali Muslimansko bratstvo u Egiptu uz pomoć el-Sisija. Potez je otišao u za njih pogrešnom smjeru i rezultirao je ojačanim Hezbollahom, Iranom i Hamasom.

Politički islam je još uvijek živ kao što je živ i otpor. Oboje je prijetnja zemljama Zaljeva i Izraelu koji zbog toga uzrokuje probleme širom muslimanskog svijeta. Katar je bio samo test da se vidi odlučnost alijanse koja ga štiti.

Gdje će nas ovo odvesti? Da li će nas odvesti na kraj svijeta? Kako god da bilo, sve je u rukama Svevišnjeg. Ono što znamo jeste da su zemlje Zaljeva otvoreno stale na stranu islamofobičnog Donalda Trumpa te cionističkog režima Izraela. Na nama je da nakon svega pročitanog odlučimo koga da podržimo. Ako je vaš životni kompas pravda, odgovor je jasan: podržavate Palestinu, Ikhwane i al-Muqawamah.