Tajni američki rat u Jemenu

Izgleda da premalo Amerikanaca postavlja očigledno pitanje, zašto SAD podržavaju genocidni saudijski rat protiv Jemena? S obzirom na to da humanitarna kriza u Jemenu sada prevazilazi svaku drugu katastrofu na svijetu, ovo vitalno pitanje zaslužuje informisan i ozbiljan odgovor koji obuhvata geografiju i historiju koju Amerikanci ne uče ni iz svojih škola ni u svojim medijima. Sa blokiranim lukama i zarobljenim stanovništvom, Crveni Križ je izvijestio da se više od osam miliona ljudi suočava sa neposrednim nestankom, a više od milion ljudi je zaraženo kolerom.

Ali ovo ne izaziva stranačke podjele u SAD-u. I Obama i Trump su odgovorni kao predsjednici, a u američkoj opsjednutosti sobom i vlastitim političkim identitetom, koga briga? Navodno "liberalni" MSNBC u godine nije napravio nijednu priču o Jemenu još od jula 2017. godine, prije više od godinu dana, dok je prikazao 455 priča o Stormy Daniels-u. Naš MSM je postao tabloid.

Pa zašto onda stvarno, upitajmo se nakon tri godine masovnog ubijanja i uništenja, pružamo svakodnevnu opskrbu gorivom saudijskim avionima napravljenim u SAD-u, a koji svaki dan bacaju bombe napravljene u SAD-u, koristeći američke podatke da bi ciljali i gađali izgladnjelu populaciju? Zašto je naša administracija odobrila prodaju Saudijskim i UAE agresorima 120.000 komada precizno vođene municije od Raytheona i Boinga u okviru obećane transakcije oružja od 110 milijardi dolara? Veliki novac i veliki profit je u tome, i Saudija je pouzdana keš krava "muzara" za proizvođače oružja. Ali pošto Zakon o kontroli izvoza oružja ograničava upotrebu američkog oružja samo za "legitimnu samoodbranu", kakve masovne invazije ove države očekuju?

Još direktnije, da li poreski obveznici SAD-a znaju da USS Boxer na obalama Jemena pruža medicinsku pomoć napadačima i da su američke trupe raspoređene na terenu za podršku "obavještajnim podacima i logistikom", uključujući pružanje ispomoći u "operativnom planiranju, pomorskoj intervenciji i sigurnosnim operacijama" u mračnom proksi ratu protiv autohtonih naroda, nešto slično kao u Vijetnamu?

Uprkos debatama administracija Obame i Trumpa, kao i samog Kongresa, te površnih obećanja Saudijaca da će ograničiti žrtve, pokolj se nastavio neometano. SAD koriste odobrenje Kongresa iz 2001. godine za upotrebu vojnih snaga protiv grupa odgovornih za napade 11. septembra kao pravni okvir za opravdanje vojnih akcija protiv Al Kaide i ISIL-a, vidljivih ciljeva u Jemenu. A nedavni državni udar koji je proveo saudijski princ Mohammed bin Salmana okupio je vladajuće porodično bogatstvo kako bi se platili računi. Ovi računi uključuju troškove PR-a na obje strane Atlantika, koji je bio veoma uspješan.

Ali, vratimo se na centralno pitanje, zašto? U online časopisu New Eastern Outlook, politički istraživač i analitičar Phil Butler piše: "Iako evangelisti iz Washingtona pokušavaju da održe tenzije kroz sunitsko-šiitske vjerske razlike, nove rezerve nafte su istinsko pitanje".

Moramo pratiti poslovne vjesti da bi upratili energetski sektor koji određuje veliku svjetsku politiku. Dokazi iz ovih izvora ukazuju na to da se Jemen nalazi na ogromnim rezervama nafte i gasa koji još nisu u potpunosti istraženi niti razvijeni, osim četiri milijarde barela dokazanih rezervi. Još 2002. godine, izvještaj o geološkom istraživanju SAD-a je identifikovao vrlo značajne naslage nafte i gasa u Jemenu i ispod svojih teritorijalnih voda u Crvenom moru i Adenskom zaljevu. Od decembra prošle godine, kada je Wikileaks objavio prepisku State Departmenta, znamo da su administracija Obame i njegova državna sekretarka Hillary Clinton bili svjesni značajnih resursa Jemena. Nije slučajni izbor da je američka mornarica zaplijenila ostrvo Samhah u Adenskom zaljevu, a svoju najveću regionalnu pomorsku bazu gradi u blizini.

OK, ali Saudijska Arabija ima puno nafte. Čemu nemilosrdni napad na Jemen?

Sjećate se ilegalnih štrajkova u Teksasu i Oklahomi? Davna prošlost. Tada je prvobitno identificirana tačka u kojoj se procjeni trenutak najveće proizvodnje nafte i predviđa se tačno pad proizvodnje. Saudijska Arabija brzo gradi nove platforme, povećavajući njihovu brojnost na 170 u ovoj godini, sa 88 prije pet godina, uključujući i morske platforme koje su sedam puta skuplje za rad. To je činjenica da su najveća naftna polja na svijetu konačno dosegla vrhunac, kao i naša u 1970-im. Za preživljavanje sa svim svojim ekonomskim "jajima" u košarici za naftu i za uspješno takmičenje sa Rusijom, Iranom i Venecuelom, Saudijcima je potrebno da ponovo napune svoju korpu negdje.

Jemenski ekonomista Hasan al-Sanaeri izvještava da Rijad također želi da izgradi kanal preko Jemena do Arapskog mora da zaobiđe Hormuški zaljev koji izlazi iz Perzijskog zaljeva i prolazi kroz zaljev Bab al-Mandab u Crveno more kroz koje prolaze oko tri i po miliona barela nafte svakodnevno na putu ka Evropi i Sjevernoj Americi preko Sueckog kanala. Obje uske staze su potencijalne tačke gušenja u vremenu sukoba. Saudijci očigledno žele da izbjegnu vladu u Jemenu koja bi Iranu mogla dati potencijalnu kontrolu nad obje strane. Također nije slučajan izbor da su SAD uspostavile svoju najveću afričku vojnu bazu u Džibutiju, direktno naspram Bab al-Mandaba iz Jemena, a Izrael je nedavno najavio spremnost da pomogne odbraniti zaljev protiv iranskog "ugrožavanja", ukoliko to bude potrebno.

Šta je vitalni interes Amerike? Zar ne možemo jednostavno kupiti naftu iz Jemena?   Naravno, ali to nije samo nafta. To je zaštita petrodolara, koji sve više i više slabi nasuprot alternativnim valutama. Ekonomska dominacija Svjetske banke, MMF-a i Svjetske trgovinske organizacije ugrožena je od strane Kineske 86-članske investicijske banke za azijsku infrastrukturu, Šangajske organizacije za saradnju i kineskog projekta One Belt-One Road - u tijesnoj, isprepletenoj saradnji sa Rusijom - preko euroazijske kopnene mase identifikovane kao "kraljica" na Velikoj šahovskoj ploči Bržežinskog.

Obećanje Saudijaca i OPEC-a iz 1975. godine, o prodaji nafte u dolarima održali su dolar na vrhu globalnog finansijskog sistema i obezbjedili su kartelu u Saudijskoj Arabiji bazu moći koja je neizbježno ograničena vremenom. Dva od tri najveća proizvođača nafte, Iran i Venecuela, odustala su od OPEC-ovih ograničenja – te se pridružili Rusiji kao glavnom proizvođaču van sfere sila SAD-a za trgovanje alternativnim valutama.  Ova dva bjekstva iz našeg kampa su sada označena kao "neprijateljske" nacije obilježene našom uobičajenom propagandom, odonosno to su "nedemokratske" i / ili "terorističke" države. Njihovo jedino „kršenje“ zapravo je težnja za nezavisnošću od sjevernoatlantskog imperija. Da bi dodatno osporili našu hegemoniju, Jemen je 2005. godine nacionalizovao svoju naftu, izvršio eksproprijaciju naftne imovine od Hunt Oila i pridruženih kompanija ExxonMobil.

Kompanija Hunt Oil, koja je nekada opisana kao "jedan od najvećih donatora iz Teksasa iza političkog carstva porodice Bush", otkrila je naftu u Jemenu 1984. godine i otvorila rafineriju koju je tadašnji potpredsjednik i bivši direktor CIA-e, George W. Bush, otvorio u aprilu 1986. godine. Al-Sanaeri otkriva da su Saudijska Arabija i SAD u to vrijeme potpisali tajni sporazum, nakon što su svjetske cjene nafte opale početkom osamdesetih godina prošlog vijeka, kako bi spriječile Jemen da samostalno razvija sopstvene rezerve nafte i gasa. Ovo je bilo i ostaje namijenjeno stabilizaciji cijena i zadržavanju jemenskih resursa i njihovog marketinga pod američkom kontrolom preko svog saudijskog partnera. S obzirom da opadajuće rezerve uništavaju ostatak arapskog poluostrva, a naftne i gasne rezerve Sjeverne Amerike su skuplje za ekstrakciju bez kontrole SAD-a o globalnoj proizvodnji i cjenama, današnja nagrada je posljednja najveća nerazvijena naftna bonanza na svijetu, procijenjena od strane jednog izvora da sadrži možda trećinu trenutnih svjetskih rezervi.

Dakle, odgovor na naše pitanje nije nimalo prijatan. Mi nismo periferni u zločinima. Naša krhka simbioza na kojoj se zasniva dolar sada je ozbiljno ugrožena, a naš neoliberalni imperij, koji zavisi od dolara, mora zadržati Saudijce u poslovanju nebitno po kojoj cijeni, makar i po cijenu uništavanja ranjivih naroda koje mediji ne prikazuju. Ovaj odgovor postavlja i druga pitanja o našim zločinima protiv čovječnosti. To su pitanja kojima američka javnost, zasnovana na tabloidima, pridaje malo pažnje; a sve dok se ne suočimo sa tim pitanjima, mi smo obični podanici predatorskog carstva, a ne pasivni građani funkcionalne demokratske države.