Protestima se pridružio i dio studenata
Protestima se pridružio i dio studenata

Rana podrška SAD-a demonstracijama u Iranu dio je šireg plana

U tekstu “Tajna ruka iza protesta u Iranu vodi do Tel Aviva i Washingtona“ dotaknuli smo se američke i izraelske operacije poticanja nemira i revolta u Iranu.

Tekst koji slijedi u nastavku detaljnije će pojasniti neke pozadinske informacije i pogled na razvoj događaja. Obojena revolucija ili revolt u Iranu imaju malo šanse za uspjeh. Ali čak i dok propada, takav događaj može biti iskorišten za dodatne mjere protiv Irana. Stoga su trenutni incidenti dio mnogo većeg plana.

Zapadne demokratije su navikle razlikovati političke partije desne ili lijeve orijentacije sa fiksnim ekonomskim i kulturnim politikama ova dva kampa. Ljevica se vidi kao strana koja preferira socijalnu ekonomiju od koje koristi ima većina populacije a u kulturnom smislu se vide kao liberali ili progresivni. Desnica se vidi kao kulturno konzervativna strana koja preferira slobodno tržište koje po pravilu ide u korist bogatijim slojevima društva.

Politički kampovi u Iranu su mnogo drugačiji.

Pojednostavljeno govoreći, konzervativci ili “principalisti“ su kulturni konzervativci koji žele ekonomiju koja će pomoći siromašnim dijelovima stanovništva. Posljednji iranski predsjednik koji je bio iz ove grupacije je Mahmoud Ahmedinejad. Jedna od njegovih glavnih politika bile su novčane isplate svima koji su u potrebi kao zamjena za skupe državne subvencije na gorivo i hranu. Trenutni iranski predsjednik Hassan Rouhani je član “reformskog“ kampa. Njegova baza podrške i glasačko tijelo su trgovci i bogatiji slojevi društva. Kulturno je (relativno) progresivan ali su mu ekonomske politike neoliberalne. Novi budžet koji je predstavio za narednu godinu ukida subvencije koje je Ahmedinejad uveo za siromašne. To će povećati cijene za gorivo i osnovne prehrambene proizvode za oko 30 do 40 posto.

Protesti 28. i 29. decembra su bili oko ovih ali i ostalih ekonomskih pitanja. Takvi protesti se redovno pojavljuju u Iranu proteklih decenija. Ali trenutni su preoteti od male grupe koja je uzvikivala slogane protiv iranske države i upliva ove države u događaje u Siriji i Palestini. Ovo nije mišljenje većine od 80 miliona stanovnika Irana.

Prema istraživanjima javnog mišljenja, 67,9 posto Iranaca kaže da bi država trebala povećati podršku snagama koje se bore protiv ISIL-a, što je porast od 59,8 posto u odnosu na prošlu godinu. Istovremeno, većina stanovnika i to 64,9 posto podržava slanje iranskih vojnika i oficira u Siriju s ciljem pomoći režimu Bashara al-Assada, što je opet porast u odnosu na 62,7 posto prošle godine.

Mala grupa koja je preotela proteste protiv Rouhanijevih ekonomskih politika je snažno podržana od strane uobičajenih proameričkih grupa. Avaaz, korporacija RAND, Human Rights Watch i ostali odmah su iskazali svoju podršku. Mala grupa koja je otela proteste i uspjela da ih ubaci u svjetsku medijsku scenu dobro je koordinirana. Ali su daleko od istinskog pokreta ili čak i većine.

U jutarnjim satima 30. decembra u nekoliko gradova održane su velike demonstracije podrške iranskoj republici. Samo u Teheranu okupilo se nekoliko hiljada ljudi.

Suzanne Maloney, samoprozvani ekspert o Iranu, koji radi za Brookings Center for Middle East Policy, je ovo protumačila kao protivdemonstracije.

Na Twitteru je kazala da “Islamska Republika Iran ima dobro podmazanu mašinu za organiziranje skupova podrške. Ono što je interesantno je da su ovaj put momentalno održani nakon antivladinih demonstracija“.

Ono što “ekspert“ Maloney nije znala jeste da se u Iranu svake godine održavaju provladine demonstracije i to 9. Deya po iranskom kalendaru i to još od 2009. godine te su planirane unaprijed. Time se obilježava poraz obojene revolucije koju je CIA pokušala provesti 2009. kada su nakon reizbora Ahmedinejada održani protesti u bogatijem sjevernom dijelu Teherana. Ovaj put nije jasno koji dio društva uopće učestvuje u proteste.

Brookings Institute je 2009. objavio kratko uputstvo o tome kako svrgnuti iransku vladu ili preuzeti kontrolu nad zemljom. Jedna od autora bila je i Maloney. “Koji put vodi u Perziju? – Opcije za novu američku strategiju prema Iranu“ je uradak koja se sastoji od četiri dijela:

1. dio – Odvratiti Teheran – Diplomatske opcije

2. dio – Razoružati Teheran – Vojne opcije

3. dio – Svrgnuti Teheran – Promjena režima

4. dio – Odvratiti Teheran – Okruženje

Treći dio uključuje sljedeća poglavlja:

- Poglavlje 6: Obojena revolucija: podrška narodnom ustanku

- Poglavlje 7: Poticanje na pobunu: podrška iranskim manjinama i opozicionim grupama

- Poglavlje 8: Vojni puč: podrška vojnom udaru na režim

Obojena revolucija je propala 2009. kada “zeleni pokret“ nije mogao ubijediti iranski narod da je bio više nego pokret podržan od stranih faktora s ciljem da svrgne iransku vladu.

Ono čemu sada svjedočimo u Iranu je kombinacija poglavlja 6 i 7 Brookingovog plana. Iza ponešto popularnih demonstracija protiv neoliberalnih ekonomskih politika Rouhanija je vojni pokret koji radi na eskalaciji koja bi mogla voditi u civilni rat. Ovome smo već svjedočili u Libiji kao i na početku napada na Siriju.

Prošle godine Wall Street Journal je objavio da je CIA oformila specijalnu jedinicu za takve napade na Iran. Takozvani “The Iran Mission Center“ će spojiti analitičare, operativno osoblje te specijaliste širom CIA-e da rade na tajnim akcijama protiv Irana.

Vođa te jedinice je nemilosrdni oficira CIA-e Michael D'Andrea. On je nadgledao operacije napada dronovima na al-Kaidu u borbi SAD-a protiv ove grupe. Konvertit je na Isam ali o Iranu ima izuzetno negativno mišljenje a poznat je i kao radoholičar.

D'Andrea je osoba koja je propustila šansu da spriječi napad 11. septembra. Duboko je involviran u CIA program mučenja i napada dronom u Pakistanu i Afganistanu. Sumnja se i da je mozak iza saradnje SAD-a sa ekstremnim vehabijama u Libiji, Iraku i Siriji.

Nedavno je sunitska teroristička grupa raznijela naftovod u jugoistočnom Iranu u blizini granice sa Irakom.

Grupa Ansar al Furqan saopćila je da je “dignut u zrak ključni naftovod u regiji Omidiyeh okupiranog Ahvaza“. Dodali su da su osnovali novu jedinicu Ahwar Brigada Mučenika. Regija Ahvaz je historijski naseljena pretežno Arapima, ali je nejasno da li se navedena brigada sastoji isključivo od iranskih Arapa ili Balučija. Grupa je kazala da je operacija izvedena s ciljem nanošenja gubitaka ekonomiji kriminalnog iranskog režima.

Prema američkom Centru za borbu protiv terorizma, Ansar al-Furqan je iznikla iz poražene Jundallah terorističke grupe koja je ubila na stotine iranskih zvaničnika i civila. Jundallah je bila džihadistička grupa u regiji Balučistan koja se prostire u jugozapadnom Pakistanu i jugoistočnom Iranu. Lider grupe je ubijen 201. i od tada se dijele na Ansar al-Furqan i druge grupe. Neke od njih su pod stranim utjecajem. Mark Perry je još 2012. pisao kako agenti izraelskog Mossada se pretvaraju da su američki špijuni te regrutiraju članove terorističke grupe Jundallah te ih spremaju da se bore protiv Irana.

Mossadovi agenti su unajmili Jundallah teroriste da ubijaju nuklearne stručnjake po Iranu. Stoga ne bi trebalo biti iznenađenje da se grupa koja je naslijedila Jundallah bori protiv Irana napadajući njegovu ekonomsku infrastrukturu i to u trenucima dok CIA i Mossad koordiniraju još jednu kampanju protiv iranske vlade. Ovo jasno ukazuje na širok i dobro osmišljen plan.

Prije par noći grupa od 20 do 50 mladića pojavila se u oko 20 iranskih gradova te počela vandalizirati ulice. Srušili su bilborde, razbijali prozore i zapalili kontejnere. Kratki snimci nekoliko desetina incidenata pojavili su se na raznim Twitter nalozima, a opis snimaka često je bilo čisto pretjerivanje.

Video snimak pod nazivom “Demonstranti pale vladine zgrade u provinciji Ahvaz“ prikazuje samo kontejner koji je zapaljen ispred neke zgrade. Snimak pod nazivom “Policija koristi pravu municiju i puca po demonstrantima“ jedino sadrži zvukove razbijanja prozora, a video snimak “Tri osobe ubijene u pucnjavi u Lorestanu“ prikazuju malu ali glasnu grupu demonstranata. Dvoje ljudi je odnešeno ali je nejasno ko su i šta im se uopće desilo. Ne čuju se pucnji i ne može se vidjeti policija. Na drugim snimcima vidi se policija kako reagira na bacanje kamenica i vandaliziranje javne imovine.

Pojava grupa i njihove akcije u oko 20-ak gradova čine se izuzetno koordiniranim. Mediji su promovisali snimke široj publici. Iranska vlada je zatražila od aplikacije Telegram, koja je široko rasprostranjena u Iranu, da ukine kanal koji poziva demonstrante da bacaju Molotovljeve koktele na vladine zgrade. Direktor Telegrama se složio s time jer je pozivanje na nasilje protiv uvjeta korištenja aplikacije i sporne grupe su ukinute, ali je nedugo nakon toga kreirano desetak novih. Iranska vlada će morati u potpunosti da blokira Telegram ili će se morati infiltrirati u grupe da bi spriječila vandalizam.

Američki političari koji su pozivali na bombardovanje Irana poput Johna McCaina ili su prijetili ratom poput Hillary Clinton su brzo izdali saopćenja podrške demonstrantima. To su isti političari koji guše iranski narod sankcijama. Donald Trump i njegovo ministarstvo vanjskih poslova su se oglasili riječima podrške demonstrantima i kazali da “režim guši osnovna ljudska prava“. Njihova briga za iranskim narodom je besmislica.

Tajni dopis američkom ministru vanjskih poslova Rexu Tillersonu koji je napisao njegov savjetnik jasno poručuje da “SAD treba koristiti pitanje ljudskih prava kao sredstvo napada na protivnike poput Irana, Kine i Sjeverne Koreje, dok se po tom pitanju ne treba fokusirati niti napadati saveznika poput Filipina, Egipta i Saudijske Arabije“.

Zvanična američka podrška protestima u Iranu stiže prerano i ustvari im nanosi štetu. Jasno ukazuje na to ko stoji iza protesta i ubija bilo kakvu šansu da dobiju širu podršku u Iranu.

Zbog čega SAD to radi?

Plan je možda ne da se odmah sruši vlada u Iranu, već da se potakne na oštru reakciju prema demonstrantima.

Dio plana otkrila je i Suzanne Maloney koja je kazala da kako god da SAD reagira, svijet posmatra šta Iran radi.

- Kako Tehran odgovori prema demonstracijama, tako će se i svijet postaviti prema Teheranu – kazala je ona.

Ta reakcija se onda može upotrijebiti da se provedu šire i jače sankcije protiv Irana, posebno od strane evropskih zemalja. Ovo bi bio još jedan dio plana da se uguši Iran te još jedna stepenica ka eskalaciji situacije u ovoj zemlji. 




Top