
Lažna priča o pomoći koju Zapad pruža siromašnim zemljama
- Zafar Bangash -
- 08 oktobar, ponedjeljak
- - Crescent International
Globalno siromaštvo je direktni rezultat politike koju vode bogati i moćni. Dominantni globalni kapitalistički sistem je osmišljen da obogati bogate i osiromaši siromašne. Siromaštvo neće nestati ako se ne promijeni politika koja ga stvara.
Podaci Svjetske banke su alarmantni. Broj ljudi koji zarađuju 1,90 dolara ili manje, na dan, porastao je sa 764 miliona u oktobru 2017. na 783 miliona u aprilu 2018. godine, odnosno 20 miliona ljudi je u šest mjeseci palo u siromaštvo. Ako kao kriterij uzmemo dnevnu zaradu od 5,50 dolara, ovaj broj se povećava na 3,4 milijarde osoba, što je više od polovine svjetske populacije. Siromašni uglavnom žive u Južnoj Aziji (1,418 milijardi), Istočnoj Aziji / Pacifiku (853 miliona) i Sub-saharskoj Africi (807 miliona), što je sve ukupno skoro polovina svjetske populacije.
Bogatstvo 62 najbogatije osobe na svijetu jednako je bogatstvu najsiromašnijih 3,6 milijardi osoba. U izvještaju iz januara 2018. godine, Oxfam je otkrio da je skoro jedan trilion dolara novo-ostvarenog bogastva prošle godine otišlo u ruke samo 20 ljudi. Izveštaj Oxfama iz 2017. godine napravio je još jedno iznenađujuće otkriće.
Izvještaj je nazvan "Ekonomija za 1%", i pokazao je da je bogatstvo najsiromašne polovine svjetske populacije palo za oko trilion dolara od 2010. godine, dok je bogatstvo najbogatije 62 osobe – da, samo 62 osobe - poraslo za više od pola triliona dolara (542 milijarde dolara) na 1,76 triliona dolara, prema podacima iz 2015. godine. Nekoliko bogatih ljudi posjeduje isto bogatstva kao i siromašna polovina svjetske populacije od 3,6 milijardi osoba.
Ovo je direktan rezultat nepoštenih i često ilegalnih praksi bogatih i moćnih. Američki milijarder, Warren Buffet, može se pohvaliti da plaća manji procenat poreza od svog radnika. Slično tome, američki predsjednik Donald Trump kaže da je "pametan" jer ne plaća porez. Da li je pametan ili pokvaren? Zakoni su namjerno strukturirani u korist bogatih.
Postoje problemi unutar zemalja kao i među zemljama. Baš kao što bogati eksploatišu siromašne u svojim zemljama - u SAD ima oko 50 miliona siromašnih uprkos BDP-u od 17 triliona dolara - postoje i velike nejednakosti među zemljama. Ovo je rezultat nepoštenih trgovinskih praksi.
U knjizi „Podjela: Nova historija globalne nejednakosti“, Jason Hickel, antropolog u Londonskoj školi ekonomije, kaže da za samo godinu dana "bogate zemlje uzimaju 2 triliona dolara iz siromašnih zemalja više nego što se vraća putem pomoći i investicija. Zemlje koje se najviše hvale o svojoj stranoj pomoći omogućavaju masovnu krađu. "
Globalni finansijski integritet (GFI) i Centar za primjenjena istraživanja u Norveškoj školi ekonomije nedavno su objavili neke fascinantne podatke o transakcijama između bogatih i siromašnih zemalja. Otkrili su da su u 2012. godini, zadnjoj godini evidentiranih podataka, zemlje u razvoju primile ukupno 1,3 triliona dolara, uključujući svu pomoć, ulaganja i prihode iz inostranstva. Ali iste godine iz tih zemalja izašlo je oko 3,3 triliona dolara. Drugim riječima, zemlje u razvoju poslale su 2 triliona dolara u minusu. Ako se saberu brojke od 1980. godine, neto odlivi sa globalnog juga povećavaju se na nevjerovatnih 16,3 triliona dolara, skoro jednako ukupnom BDP-u Sjedinjenih Država.
Prema tome, narativ kako Zapad pruža pomoć zemljama u razvoju je potpuno netačan. Postoji masivan odliv resursa iz zemalja u razvoju u zapadne zemlje. To uključuje kamatu na otplatu duga i podizanje novca putem lažnog fakturisanja. Ponovo navodeći podatke o GFI-u, Hikel piše: "... daleko najveći dio odliva ima veze sa neotpisanim - i obično nezakonitim - odlivom kapitala. GFI izračunava da su zemlje u razvoju izgubile ukupno 13,4 triliona dolara putem odliva kapitala od 1980. godine. "
Korporacije - kako međunarodne tako i lokalne – bave se lažnim fakturisanjem. Ovo olakšava prenos novca iz zemalja u razvoju direktno u poreske rajeve. Iako je izbjegavanje poreza glavni motiv, nije i jedini. Praksa se također koristi za pranje novca ili zaobilaženje kontrole kapitala.
Ovo je itekako poznato stanovnicima Pakistana. Dvije lopovske porodice - Šarifovi i Zardaris - ukrali su stotine milijardi dolara iz Pakistana i stavili ih u zapadne poreske rajeve. Na globalnom nivou, procjenjuje se da je ukupno 7,6 triliona dolara bogatstva skriveno na takvim računima.