Da li se ruši američko carstvo dolara

Skoro 70 godina, američki dolar je dominantna valuta na globalnom nivou. Centralne banke širom svijeta drže veliki dio svojih rezervi u dolarima, a kompanije ga koriste za međunarodne transakcije. Obveznice američkog Ministarstva finansija čine najveće tržište obveznica na svijetu. Američka ekonomija duboko uživa u ovoj dominaciji. Ali dolazi do otpora na hegemoniju dolara.

Prošle sedmice, ruski predsjednik Vladimir Putin na Istočnom ekonomskom forumu, održanom u Rusiji 13. septembra, ukazao je na sve veću globalnu tendenciju da se izbaci dolar iz međunarodne trgovine, pozivajući države da dobro razmisle o tome. On je govorio o akumuliranim američkim dugovima za koje je rekao da su sada prešli prag od 20 triliona dolara, dodajući da zemlje imaju sva prava da posluju koristeći svoje nacionalne valute. Putin je rekao da će to "povećati stabilnost banaka u pružanju usluga izvoza i uvoza, u svjetlu trenutnih rizika", dodajući da se Rusija kreće u tom pravcu.

Primjedbe ruskog lidera, kao i pozivi nekoliko drugih lidera za zaustavljanem hegemonije dolara nad svjetskim finansijskim sistemom, stvaraju pitanje da li države mogu podnijeti izbacivanje američke valute iz svojih trgovinskih ugovora?

Ograničenja prije upotrebe nacionalnih valuta

Glavna prepreka je ta da se američki dolar još uvijek koristi u centralnim bankama kao primarna rezervna valuta. Nakon Drugog svjetskog rata, SAD, u okviru Bretton Woods sistema monetarnog upravljanja, su postale lider globalnog finansijskog tržišta. Međutim, u 1970-im kao rezultat ekonomske krize, Amerikanci su uveli promjene u sistem s ciljem smanjenja svojih obaveza. Uprkos tome, dolar je ostao valuta za globalnu trgovinu i rezerve. To znači da je pozicija dolara i suviše jaka da bi se iznenada ili lahko zamijenila nacionalnim valutama ostalih država.

Štaviše, bilateralni monetarni ugovori imaju svoje probleme koji dolaze u dva dijela: Prvi dio dolazi prije potpisivanja ugovora. Pregovori, sporazum i izgradnja povjerenja između privrednika dvije strane su ključna pitanja. Drugi dio dolazi nakon potpisivanja sporazuma i otvaranja bilateralnih računa. U nekim slučajevima, privrednici ne pokazuju interesovanje da iskoriste sporazum. Alexander Gabuev, šef Centra za azijsko-pacifički program u Moskvi, nedavno je rekao da još nije jasno koliko je kompanija koristilo „swap“ mehanizam kinesko-ruske valute, dodajući da je korištenje mehanizma u trgovačkim plaćanjima skupo i rizično. On je istakao da glavno pitanje koje drži privrednike podalje od korištenja ovog mehanizma jeste nestabilnost ruske rublje.

Potencijal za odbacivanje američkog dolara

Globalni interes za zbacivanje američke valute sa trona raste jer Washington koristi valutu kao sredstvo ucjene država koje ne slijede američku politiku.  Sadašnji predsjednik SAD-a, Donald Trump, vodi trgovinski rat protiv velikih ekonomija, uključujući američke saveznike. Trumpov pritisak izaziva konsenzus među ostalim silama koje se trude izbjeći utjecaj Washingtona, te su prisiljene tražiti izlaz. Konsenzus ujedinjuje niz suprostavljenih država, neki od njih čak i sa suprotstavljenim interesima. Kina, Rusija, Evropska unija, Iran i Turska su ključne stranke koje gaje apatiju prema dolaru.

Finansijska kriza također tjera zemlje da korite vlastite valute u trgovini. Naprimjer, nakon ekonomske krize iz 1997. godine u jugoistočnoj Aziji, regionalne države okupile su se nekoliko puta kako bi razgovarale o načinima kako bi izbjegle slične nove probleme. Rezultat je bio dogovor o valutnoj razmjeni 2000. godine između ministara finansija zemalja članica ASEAN-a.  Ugovor, nazvan Inicijativa Chiang Mai, zatražio je razvoj dvostrukih valutnih swap rješenja u trgovinskoj razmjeni s ciljem smanjivanja utjecaja globalnih valuta, poput dolara i eura, u ekonomijama zemalja članica. Svijet je vidio sličnu tendenciju nakon ekonomske recesije 2008. godine. U periodu između 2008. i 2015. godine broj ugovora o izbacivanju dolara iz trgovine je brzo rastao, dopirući do čak ​​54 države. Kina vodi anti-dolarsku kampanju potpisivanjem 32 sporazuma sa raznim zemljama, uključujući Južnu Koreju, Kanadu, Rusiju i Brazil. Na drugom i trećem mjestu dolaze Japan i Južna Koreja, svaka uzastopno sa 9 i 6 sporazuma. Neke evropske zemlje, poput Britanije i Švicarske, zajedno su potpisale 11 ugovora o korištenju nacionalne valute u trgovinskoj razmjeni.

Korištenje regionalne "rezervne valute" također je korisno za ove napore. Europski euro je dobar primjer. Regionalne zemlje u zapadnoj Aziji, Južnoj Americi i Istočnoj Aziji mogu se dogovoriti o jedinstvenoj regionalnoj valuti za bilateralnu trgovinu. Ekonomisti kažu da ova mjera može pomoći u jačanju trgovinske razmjene bez dolara i tako neće biti nikakve dominantne valute.

Međutim, postepeno odbacivanje dolara ostaje ključna politika. Sada, kineski i ruski ekonomisti pripremaju listu roba za koje se može trgovati juanom i rubljom. Nafta je na vrhu liste. Jednom kada se dolar ukloni iz trgovine naftom, koja godišnje dostigne 14 triliona dolara, šteta toj valuti će biti nemjerljiva.

Ono što je jasno je da se snaga dolara neće održati još dugo. Barry Eichengreen, ko-autor djela „Kako funkcionišu globalne valute: prošlost, sadašnjost i budućnost“, objavljenog 2017. godine, sugeriše da rezervne valute mogu biti jednake dolaru, kao što su neke i bile u prošlosti. Istražio je period od 1910. do 1970. godine, otkrivajući da su valute poput britanske funte, francuskog franka i njemačke marke nekada bile veoma jake, a da sadašnje nove valute bez problema mogu popuniti taj vakum. On je predvidio da će američki dolar izgubiti prijestolje međunarodnih valuta prije negoli kasnije. Knjiga teži da pokaže da svijet ima način povratka u vrijeme kada su sve valute bile jednake.