Tariq Ali, Noam Chomsky
Tariq Ali, Noam Chomsky

Kada lažni ljevičari pozivaju na rat

Ono što se sada događa u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi je lažni društveni aktivizam koji kontrolira i usmjerava korporativna elita. Ovaj manipulirani proces spriječava formiranje bilo kakvog širokog fronta i pokreta protiv rata, rasizma i društvene nepravde.

Antiratni pokret je mrtav. Rat u Siriji označen je kao građanski rat, a isto je urađeno i sa ratom u Jemenu. Jedino je na meti Saudijska Arabija, a SAD nema većih problema zbog tog rata jer nije direktno umiješan.

Rat i sloboda nisu više teme oko kojih se okupljaju društveni aktivisti. Finansiran od strane korporacija, društveni aktivizam sada ima drugačije ciljeve. Ne postoji jedan antiglobalizacijski i antiratni pokret. Ekonomska kriza se ne vidi kao rezultat ratova koje vodi SAD.

Otpor je postao usitnjen oko niza tema. Podržani su i finansirani isključivo pokreti oko pitanja poput okoliša, antiglobalizacije, ženskih prava, LGBT prava i slično umjesto da se podrži masovni pokret protiv globalnog kapitalizma.

Kroz izrežirane proteste finansirane od strane nevladinih organizacija i korporacija, cilj je da se stvori duboka podijeljenost na Zapadu koja bi samo podržala opstanak trenutnog društvenog uređenja.

Sirija

Važno je potcrtati da takozvani progresivni intelektualci uvijek podržavaju vojne ciljeve SAD-a i NATO-a. Ovo nije ništa novo.

Oni koji su bili protiv invazije Iraka 2003. sada podržavaju Trumpove udare na “Assadov režim“ koji je kako tvrde uključen u ubijanje vlastitog naroda hemijskim oružjem. Trump tvrdi da je Assad ugušio i pobio bespomoćne ljude, ženu i djecu.

Noam Chomsky je 5. aprila 2017. godine u intervjuu za Democracy Now, koji je objavljen dva dana prije američkih raketnih napada na Siriju, podržao promjenu režima u toj zemlji kazavši da bi “ispregovarani odlazak Assada sa vlasti bilo najbolje rješenje“.

Tvrdi da je “Assadov režim moralna sramota. Vrše strašne zločine, a zajedno s njima to rade i Rusi“. Ovo su jake izjave i optužbe bez ikakve dokumentacije i dokaza. Da li je u pitanju pravdanje Trumpovih zločina? Da li su žrtve imperijalizma optužene za zločine imperijalizma?

- Znate, ne možete reći “ubit ćemo vas. Molim vas pregovarajte“. To jednostavno ne ide tako, ali možda u toku nekih pregovora s Rusima se moglo doći do toga da Assad bude uklonjen i neki dogovor postignut. Zapad to međutim ne bi prihvatio. Vjerovao je da može skinuti Assada s vlasti, pa je rat nastavljen. Da li su pregovori mogli upaliti? Nikad ne znate zasigurno. Ali moglo se ići ka tome. U međuvremenu, Katar i Saudijska Arabija podržavaju džihadističke grupe, koje se uopće ne razlikuju puno od ISIL-a. Tako da imate horor priču na svim stranama u kojoj strada sirijski narod – kazao je Chomsky.

Slično njemu u Velikoj Britaniji djeluje Tariq Ali, kojeg mediji označavaju kao glavnog ljevičarskog lidera antiratnog pokreta još od vremena Vijetnamskog rata. I on je pozivao na uklanjanje sirijskog predsjednika Assada  i argumenti koje koristi nisu previše različiti od onih koje koriste ratnohuškaške strane u Washingtonu.

- Assad mora biti uklonjen, i sirijski narod radi šta god može na tom putu. Činjenica je da većina ljudi želi da Assad ode i to je ključna stvar koju trebamo shvatiti, i koju trebaju svi znati. Sirija treba objektivnu i neutralnu nacionalnu vladu koja bi pripremila novi ustav. Ako Assadov klan odbije da odstupi, prije ili kasnije, strašne stvari će se dešavati. To je budućnost koja im slijedi, nema druge – kazao je Tariq Ali 2012. godine.

Ono što nije spomenuo je činjenica da su SAD i NATO aktivno uključeni u regrutovanje, trening i naoružavanje terorističkih grupa.

Kao navodno “progresivni“ intelektualac, Ali je dao opravdanje zapadnoj vojnoj intervenciji zbog humanitarnih razloga. Pri tome nije spomenuo činjenicu da su i Al Kaida i ISIL podržani od strane NATO-a i SAD-a.

Kako tvrdi britanski autor William Bowles, Tariq Ali jedan je od ljevičarskih intelektualaca koji služe da razbiju antiratni aktivizam u Sjevernoj Americi i Zapadnoj Evropi.

-On jedokaz kontradiktornosti jer ga se u Britaniji zove ljevičarom, a uživa sve privilegije koje mu carstvo daje i dobro je plaćen šta da kaže i šta da ne kaže o Siriji. Ne vidim razliku između onoga što kaže Ali i onoga što kažu ostali, jer u oba slučaja pozivaju Assada da ode – pojašnjava Bowles.

Postojeći antiratni pokret

 Globalni kapitalizam finansira anti-kapitalizam – ne može biti apsurdnije veze.

Ne može biti značajnog i smislenog antiratnog pokreta kada je nezadovoljstvo i protesti finansirani od strane istih onih koji su mete protesta. Kako je rekao McGeorge Bundy, predsjednik Ford Fondacije: Sve što Ford Fondacija radi moglo bi se opisati na način da svijet činimo sigurnijim mjestom za kapitalizam.

I nekolicina ljevičarskih intelektualaca svijet “čini“ sigurnijim za ratnohuškaše.

Današnji protesti ne dovode u pitanje legitimitet onih protiv kojih se bune. S tim u vezi, progresivne grupe i intelektualci koje finansiraju velike fondacije i podržavaju vodeći mediji su ustvari prepreka formiranju smislenog antiratnog pokreta koji bi djelovao i nacionalno i internacionalno.

Principijelan antiratni pokret mora se suočiti sa progresivcima koji skriveno podržavaju američku vanjsku politiku pod kišobranom UN-a i NATO-a.

Antiratni pokret kojeg finansiraju korporacije nije rješenje već problem. Koherentan antiratni pokret ne može biti finansiran od strane onih koji pozivaju na rat.

Put naprijed

Ono što je potrebno je razvoj široke mreže koja bi radila protiv onih koji donose odluke o ratu i pozivaju na sukobe. Ova mreža i zajednica bi trebala biti uspostavljena na svim nivoima društva, od gradova, sela, radnih mjesta pa do vjerskih ustanova. Sindikati, udruženja poljoprivrednika, profesionalne asocijacije, studenti, udruženja veterana i mnogi drugi moraju činiti strukturu antiratne organizacije. Od ključne je važnosti da se ovaj pokret proširi i na vojne snage kako bi se razbio mit o legitimnosti rata među onima koji ga vode.

Prvi zadatak bi trebao biti da se ratna propaganda onemogući efikasnom kampanjom protiv medijskih dezinformacija.

To bi bio direktan izazov korporativnim medijima koji bi vodio do bojkota velikih novinskih i TV kuća, koje su odgovorne za plasiranje dezinformacija. Uporedo sa tim, potrebno bi bilo i obrazovati građane o prirodi rata i globalnoj krizi, kao i o postojanju alternativnih medija na internetu. U posljednih par godina alternativni mediji bili su žrtva cenzure i manipulacija da bi se spriječio razvoj antiratnog pokreta na internetu.

Kreiranje takvog pokreta koji bi u pitanje doveo legitimitet političkih struktura nije jednostavan zadatak. Zahtijevao bi visok stepen solidarnosti, jedinstva i posvećenosti neviđenog u svjetskoj historiji. Zahtijevao bi da se unište političke i ideološke barijere u društvu te da se govori jednim glaasom. Zahtijevao bi i da se skinu s vlasti ratni kriminalci te da se osude za ratne zločine. 




Top