Ključ za pobjedu nad ISIL-om je ova vjerska aktivnost

Autor: Seyid Mehdi el-Müderrisi

Revolucije, kao previranja najradikalnije vrste, zahtijevaju promjene u korijenu društvenog sistema vrijednosti. Imajući u vidu da je Irak odlučno uništen na svakom mogućem nivou od strane Baathističkog režima, da je politička korupcija okovala naciju a ISIL počinio neopisiva genocidna zvjerstva, popravljanje šteta zahtijeva moralnu preobrazbu.

Daleko od kamera senzacionalističkih tabloida počela je revolucija druge, autentičnije vrste. Ona koja će povratiti vrijednost dugo zakopane ispod ruševina grijeha i nemorala. Zvana Erbein ova revolucija ima ogroman efekat na koridore moći kao i na živote miliona ljudi širom svijeta.

Erbein označava dvadeseti dan mjeseca sefera, odnosno prolazak četrdeset dana od desetog muharrema i poznatog događanja na Kerbeli, ubistva Imama Husejna (a.s) i njegovih drugova, Ašure. Ovaj dan se naziva Husejnov Erbein („Husejnova četresnica“) kada se milioni ljudi zapute na marš od Nedžefa do Kerbele.

Veliki politički utjecaj Erbeina može se izmjeriti u činjenici da predstavlja najveći izazov ISIL- u i drugim teroristima. Prošle godine je 24 miliona posjetilaca posjetilo Kerbelu u trajanju od dvije sedmice, što je dovelo do najveće godišnje posjete jednog događaja u svijetu. Ovo je bilo veliko iznenađenje za analitičara te one ljude koji su paralizovali iračku vladu.

Međutim, suprotno popularnom vjerovanju, Erbein nije počeo nakon pada Saddama Husseina. To je bio ogroman ritual stoljećima ali nakon prvog Zaljevskog rata kada dolazi do slabljenja režima počinju veliki napadi na šiitske svetinje umjesto da se režim pozabavi samim sobom.

Uprkos tome, milioni Iračana oživljavaju tradiciju Erbeina i hodaju kilometrima odajući poštovanje duhovnim liderima. Ubrzo nakon toga, diktator je shvatio da je pogrešio. Saddam Hussein, podizanjem zabrane na ovaj skup, otvora vrata pokreta koji je bio previše jak da bi bio pod njegovom kontrolom.

Onda je zabranjeno putovati svima koji imaju umjetne noge, čak i pod prijetnjom oružja i bila je naredba da se puca na njih. Međutim, poplava ljudi nije mogla biti zaustavljena, a sveta posjeta nastavljena je u obliku čvrstog rituala i na kraju je bivši režim oslabljen prije finalnog udara u obliku rata 2003. godine.

Sada, dok teror uzima svjetsku pozornicu i kada se razmatraju mnoge "opcije", mislim da se otrov može iskorijeniti jedino protivotrovom, a to je da sepriča o Husseinu i Erbeinu čuje i širi mnogo više jer je jedan od najvažnijih događaja u svijetu. Zbog toga ću u nastavku pokušati objasniti važnost ovog svetog putovanja:

1. U Erbainu uništene su sve društvene i etničke barijere. Nigdje na svijetu nije harmonija, lijep duhovni osjećaj i rahatluk zastupljen kao ovdje. Ključ ovog svetog putovanja je posebno u tom bratskom pomaganju koje se nigdje drugo ne može vidjeti. Nijedno drugo okupljanje nije tako harmonično, lijepo i ugodno. Dominantni osjećaj u Kerbeli je bezuslovna ljubav, te pomoć za koju se ne traži ništa. Ova vrsta ljubavi, koja pruža nepovratnu uslugu ljudima koji su u potpunosti stranci, nudi se samo kralju.

2 . Mosul, drugi po veličini grad u Iraku i grad koji je bio jako utvrđen, iznenada je pao u ruke ISIL-a, preko noći. Ali sa druge strane postoji i drugo malo mjesto koje se uspješno oduprlo napadima i ostalo uspravno a to naselje se zove Amirli. Ovo naselje odsječeno od ostatka zemlje borilo se puna tri mjeseca. Muškarci i žene su se borili i na kraju porazili ISIL i izborili slobodu. Kako se Mosul mogao predati za par sati ? A kako se ovako mali Amirli uspio boriti i osvojiti slobodu te ostati na nogama,? Ova pitanja nam nisu jasna. Razlika je u tome što je Amirli etnički turkmenski a vjerski je šiitski, dok je Mosul praktično otvorio vrata ISIL-u.

Kada se spomenu šiiti  odmah dolaze asocijacije na glave za rezanje, klanje djece, klanje i zarobljavanje žena. Zbunjeni smo od ovih postupaka, jer su Hussein i njegovi saradnici bili izloženi ovome i mi se tih  događaja naprosto gadimo te se čudimo kako to neko može uraditi.  Šiiti i njihove vjerski vođa su uvijek za solidarnost i toleranciju te i na najmanji poziv ili signal spremni su za borbu protiv terorizma.

3. Iako je prisutan nagli porast izbjeglica u svijetu, posjetioci Erbeina i Iračani koji su ih domaćinski primili pokazali su velikodušnost koja bi trebalo da bude primjer za Zapad.  Pogledajte današnju krizu u svijetu i sa druge strane Erbein koji pruža utočiste i otvara vrata poznatim i nepoznatim. Ovo je izazov za Zapad, koji stvara žrtve svog kapitalističkog ekspanzionizma i imperijalnog militarizma. Zar nije ironično za pripadnike nemuslimanskih manjina, uključujući hrišćane, asirske, egzisijske i sabi mandeiste koji su strašno bili izloženi napadima ISIL-a i etničkom čišćenju da moraju učestvovati i davati doprinos ovogodišnjem maršu?

Rat sa ISIL-om nije unutrašnji sukob. Neki stručnjaci i politike to ne žele prihvati, ali činjenica je da se ne može smatrati čistim građanskim ratom. To je bitka između istinskog islama, zasnovanog na njegovom osnivaču i njegovoj zamjeni i lažnom islamu koji je u obliku selefijske militantnosti te raznih oblika prevare. Posljednji je islam koji uzima pojavu stvarnog, usvaja svoje parole i simbole, ali je lišen svojih prvobitnih vrijednosti. To je islam koji se odnosi na najveći i uvijek ponavljan Kur'anski ajet: "Sa imenom Allaha, koji je Milostivi i Najdarežljiviji ", ali ne pokazuju ništa u ime milosti i merhameta. Ovo je najistaknutija manifestacija spontano imunog oboljenja u kojoj se tijelo napati mnogo: islam se uništava upotrebom samog sebe. Ovo, naravno, nije moje uvjerenje.

Kroz oportunističke trikove, sve što vrijedi neizbježno je falsifikovano. Međutim, u našem primjeru, od svih neprijatelja u vrijeme hazreti Muhameda (s.a.v.s.) - Poslanik je upozoravao na licemjerje, koji su izgledali kao veliki i pokorni vjernici, ali nisu imali istinsku vjeru u sebi. 

Ali to je već u jednoj od Kur'anskih sura objašnjeno, kako prepoznati licemjere i lažove te koliko su oni opasni za razaranje vjere i zajednice.

Zašto bi svijet trebao obratiti pažnju na to? Jer ono što se desilo u Parizu, je bila mala predstava imajući u vidu šta bi ta čudovišta sve mogla učinit. Kako bi postigli svoj cilj ubijali bi djecu i njihove male glave bi stavljali na koplja. Ubijat će vaše ljude i žene. Kako to znamo? Zato što su njihovi ideološki preci primijenili ove užasne stvari protiv Poslanikove (s.a.v.s.) porodice. Kada hladnokrvno ubiju unuka poslanika, oni viču "Allahu Ekber", islamski slogan je upotrijebljen u zlim slučajevima. Oni navijaju, prave slogane i sijeku glavu pa šta od njih bolje očekivati.

Salahuddin, koji je rođen u dvanaestom stoljeću u Tikritu osvojio je Jeruzalem, ali je masakrirao stotine hiljada šiita u fatimidijskom Egiptu i Abbasija u Siriji prije nego je ušao u sveti grad. Na isti način danas, put ka kršćanskom Zapadu ide preko muslimanske krvi.

Posjetioci Erbeina koji hrabro marširaju otkrivaju ovu prijetnju. Milioni putnika ponavljaju pozive koje smo pravili stoljećima: Vehabizam je kobno zlo koje pokušava da osvoji i kontroliše u ime islama. Ako ih pustimo, spalit će i prevrnuti cijeli svijet.

Bez obzira koliko nam zapadni političari govorili da su naši saveznici, oni nisu ništa drugo do vukova koji su se pretvorili u nevina jagnjad. Potrebno je da se islamska zastava vrati u ruke onima koji to zaslužuju a da oni koji donose smutnju i razaranja u vjeri odgovaraju pred licem pravde.

Težina i vrijednost Husseina, čovjeka ubijenog prije 1400 godina, toliko je jaka da putuje oko svijeta, od Novog Zelanda do Kanade te svih okolnih zemalja. Mase ljudi sjećaju se tragedije i ponovo putuju u jednu od najopasnijih zemalja svijeta da stupe u kontakt sa Husseinom i posjete njegovo turbe. Ovo mjesto je jedno od najvažnijih na svijetu i svake godine sve više i više ima posjetilaca.

Oni to rade da prisvoje crnu boju koja ne simbolizuje terorizam već saosjećanje sa potlačenim. Koliko god ISIL bio uporan i jak toliko sve više naroda odlazi na Kerbelu u velikim grupa te pokazuju da su jači i uporniji. Posjetioci su čak kraj puta na jednoj tabli napisali da i kada bi ISIL padao s neba, oni bi hodali i posjetili Husseina.

Milioni posjetilaca hodaju na istom putu, prema istom cilju, uz istu motivaciju: da pobjede nemoralnost i mržnju čak i ako ih to košta glave, baš kao Husseina.

Zbog toga znam da ISIL nikada neće pobijediti.

Izvor: Huffington Post




Top