Ekonomski kolaps i hegemonija dolara: Kako je sve počelo prije 300 godina

Da bismo razumjeli šta se dešava danas, moramo zaviriti nazad u jednostavnija vremena, kada su ljudi još uvijek živjeli u jednostavnoj i ruralnoj privredi. Svrsishodnost i dostupnost proizvoda je određivala njihovu vrijednost. Zlato je naprimjer prestavljalo ograničenu robu koju je bilo teško naći, a koja je bila korisna u mnogim primjenama. Sa ovim razlogom, zlato je oduvijek predstavljalo primjer vrijednosti, zajedno sa dijamantima, platinom, srebrom i drugim elementima koje je u prirodi teško naći, a koji imaju praktičnu dnevnu upotrebu. Naprimjer, važnost transformisanog uranija, inače beskorisnog elementa, je došla do izražaja sa upotrebom nuklearne energije. Zlato je oduvijek korišteno kao referenca za određivanje vrijednosti ostale robe. Tokom historije, malo po malo, zlato, zajedno sa srebrom pa kasnije i broncom, je uprostilo razmjenu robe i povećalo fleksibilnost trgovine.

Zlato imaju svoju unutrašnju vrijednost i oduvijek je bilo vrijedno i validno u svakom carstvu na svijetu; tako i srebro, pa i bronca. Zlato nije bilo samo sredstvo razmjene i referenca određivanja vrijednosti određene robe, već kao i rezervna roba preko koje bi se bogatstvo ostavljalo nasljednicima. Međutim iznad svega, korišteno je kao sredstvo plaćanja. Kada je zavladala nestašica srebrenjaka, doba plaćanja sa valutama isprintanim na životinjskim kožama je počelo. Međutim i tada, srebrenjaci su ponovo korišteni jer principijelna vrijednost zlata, srebra i bronce je veća od printanih valuta. Printane valute se mogu uništiti, poderati ili izlizati, te nisu bile čvrste i izdržljive kao plemeniti metali.

Prava revolucija je počela 1700. godine kada je francuska centralna banka počela uzimati zlatne poluge od građanja u zamjenu za papire koji su imali protuvrijednost napisanu na sebi. Ova razmjena je imala nevjerovatne posljedice na svjetsku ekonomiju u sljedećih 300 godina.

Najvažniji aspekt te razmjene je bio upravo psihološki, gdje bi se obična osoba svjesno odlučila zaputiti u francusku banku, dati zlatnu polugu u zajam, a zauzvrat dobiti list papira koji je garantovao datu količinu zlata kao vlastitu imovinu te osobe. Postoje dva glavna razloga koji su doveli do ovog odabira, a oba se vežu za ljudsku prirodu: jednostavnost upotrebe i povjerenje u sistem. Francuska država, kroz svoju centralnu banku, je na neki način uzela fizičko zlato, srebro i broncu od svojih stanovnika, a zauzvrat dala fizički papir koji sam po sebi nema nikakvu vrijednost. Ali taj isti komad papira je dozvoljavao komfort lakše upotrebe, što je olakšalo trgovinsku razmjenu i ekonomsku fleksibilnost razmjene dobara. S tim je rođen kapitalizam i slobodna razmjena bogastva je počela. Svijet se polahko prebacivao sa istinske ekonomije utemeljene na stvarnim vrijednostima valute, koju je predstavljalo zlato, srebro i bronca, na fiktivnu koja se temelji na založenim komadićima papira.

Svjetska rezervna valuta

Britansko kolonijalno carstvo, a nakon njega američko, su prolazili kroz duga razdoblja ekonomskog cvata zbog ovog sistema, a zahvaljući nagomilanim rezervama zlata u njihovim centralnim bankama. Banka Engleske je akumulirala ogromne rezerve zlata, i samim tim je mogla izdavati velike količine funti, time gradeći koncept svjetskih monetarnih rezervi. Funta je polahko zamjenila francusku valutu kao glavnog posrednika u razmjeni širom svijeta, omogućavajući Britaniji privilegovan položaj što je dovelo London u centar globalne ekonomije. Tokom historije, rast mnogih carstava se podudarao sa širenjem utjecaja njihove valute, i njenom upotrebom širom planete. Sve do rasta Britanskog carstva, službena valuta kao takva je bila spoj nekoliko raznih valuta i podvaluta. Ali pojavom sterlinga, zlato je u potpunosti zamijenjeno funtom, što je omogućilo Britaniji i njenim kolonijama disproporcionalnu moć da manipuliraju svjetskom ekonomijom. Da bi se taj sistem napravio održivim, obavezno je bilo štampati onoliko papirnih novčanica koliko ima zlata u rezervama. Svaka funta je odgovarala proviziji u vidu zlata koju je država posuđivala od britanske centralne banke. Svaki vlasnik novčanice je teoretski mogao zatražiti recipročnu vrijednost zlata u zamjenu za papirni novac koji je posjedovao, bio on u vidu engleskog sterlinga ili francuskih florinsi. Ovaj sistem se temeljio na povjerenju koje je dato centralnim bankama i državi, što je oslobodilo obične građane obaveza u vidu prevoza i čuvanja samog zlata.

Na kraju Drugog Svjetskog rata, Sjedinjene Američke Države su proizašle kao najveći pobjednik na Zapadu i Washington je uskoro zamijenio London na mjestu svjetske ekonomske prijestolnice, čime je dolar preuzeo dotadašnje mjesto funte kao globalne rezervne valute. Negativne posljedice toga su došle do izražaja 1971. godine kada je predsjednik Nikson odlučio ukinuti zlatnu protuvrijednost dolaru koja je bila uspostavljen Bretton-Woods ugovorom. Federalne rezerve više nisu bile obavezne imati protuvrijednost u zlatu za svaki dolar. Zatim je 1973. godine kriza dolara se dodatno pogoršala kada se svjetsko tržište nafte naglo poljuljalo, što je natjeralo Saudijsku Arabiju i članice OPEC-a da potpišu tajni ugovor sa SAD-om. Taj ugovor je garantovao američku vojnu i političku podršku svim državama potpisnicama, a u zamjenu, potpisnice će prodavati naftu isključivo koristeći dolar. Time je rođen petrodolar, čime je zamijenjen standard zlata koji je korišten prije toga.

Tokom narednih godina, svjetska ekonomija je doživila dramatične i katastrofalne promjene. Američka vojna i ekonomska moć je izrasla u apsolutno najjaču silu na svijetu, a FED je bio slobodan da printa neograničene količine dolara bez brige o njegovoj stabilnosti ili rezervama, oslanjajući se isključivo na rat, medije i konzumerizam da održe fasadu pravičnosti. Svijet je počeo slati potrošačku robu u SAD u zamjenu za bezvrijedni papir koji nema veze sa zlatom. Prevara stoljeća je bila završena. Ništa više nego farsa koja se oslanja na dogovor banaka, federalnih agencije, agencija za kreditni rejting i državnih vlada, u nadi da se stvori iluzija da su američke državne poveznica najsigurnije na svijetu, čak sigurnije od zlata koje je polahko nestajalo sa radara mjerila vrijednosti.

Pred kraj 1980. godine, situacija se opet pogoršala sa prelaskom na digitalnu realnost i spekulacije koje je regulisao američki Wall Street. Centralne banke su mogle kreirati novac jednostavno ga šaljući drugim bankama digitalno.

Ovaj fenomen je doveo do ogromne razlike između prave imovine i njene vrijednosti. Mnoge države kojima nedostaje određeni nivo međunarodne kredibilnosti su doživile inflaciju u roku nekoliko sati kao rezultat velikih finansijskih spekulacija, koje su uništile njihovu valutu i imale katastrofalne posljedice za njihovu ekonomiju.

Dvadeset godina kasnije, napukline koje je otkrio Lehman Brother su odjednom uvećale probleme. Rizik da će obični građani izgubiti povjerenje u dolar ili euro je situacija koja je upravo suprotno od onoga što se dešavalo 1700. godine, kada su građani svjesno mijenjali svoje zlato u papirni novac, gdje je integritet tog procesa garantovala centralna banka i njihove države. Umjesto da se problem riješi, doneseno riješenje je povećalo moć banaka i finansijskih institucija, a tržište preplavilo novcem iz razloga što su neke banke bile prevelike da se bilo kako spase. Obične platiše poreza su se odjednom našle pod teretom 800 milijardi američkih dolara duga, a FED je radio danonoćno da isprinta novac pokriven i zarađen ničim, da bi se likvidnost banaka povećala.

Zahvaljući konstantnom pritisku propagande, obični građani su bili malo ili nikako uznemireni ovim dešavanjima i svjetska ekonomija je izbjegla krah. Centralne banke su se našle prvi put u takvoj situaciji da su morale priznati da je novac štampan bez pokrića, samo zarad spašavanja svjetske ekonomije. Takva apsurdna situacija je dovela Deustche Bank da sada, u 2018. godini, posjeduje takve toksične finansijske instrumente koji su vrijedni 46 triliona američkih dolara, što je duplo više od cjelokupne američke privrede. Sve to vodi u besmisleno ludilo, što ćemo i vidjeti u sljedećem tekstu.

U sljedećem i posljednjem dijelu serije mojih radova, objasniću kako bi kriptovaluta mogla spasiti svjetski finansijski sistem koji se nalazi pred novom krizom, i kako to označava kraj unipolarnog sistema nametnuog od SAD-a.




Top