Libanski premijer Saad Hariri
Libanski premijer Saad Hariri

Svi "Haririji" muslimanskog svijeta: Političari bez kičme koji slijede trag novca

Svaki dio muslimanskog svijeta suočava se sa teškim tragedijama i izdajama. Od muslimana na Filipinima do muslimana u Mijanmaru, Kašmiru, Afganistanu, Palestini i širom Afrike, nema kraja srceparujućim tragedijama koje čine hladnokrvni protivnici koji se često kamufliraju u muslimane i neprijatelje koji se kriju iza humanitarnih razloga. Ovdje ćemo odabrati slučaj libanskog premijera čija politika i kamuflaža ovisi od njegovih ličnih finansijskih interesa.

Igre Haririja

Kao što je objavila gotovo svaka novina na svijetu, libanski premijer Saad al-Hariri podnio je ostavku na tu poziciju dok je boravio u Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije. Više i nije interesantno zbog čega je Hariri baš morao ostavku podnijeti na saudijskoj državnoj televiziji al-Arabiya čitajući tekst koji su mu dali Saudijci. Za one koji ne znaju, Hariri ima i vlastitu TV satelitsku mrežu pod nazivom al-Mustaqal (Budućnost). Nije mu dopušteno da priča na vlastitoj televiziji. Sedmicu kasnije, novinar s njegove televizije došao je u Rijad da intervjuira svog šefa i da ga pokuša “oprati“ pred javnošću u Libanu.

Haririju su njegovi šefovi rekli da podnese ostavku, a imajući u vidu da su u igri i njegovi vlastiti interesi, on je brže bolje požurio da to i uradi. Činjenica je da je bogatstvo Haririja vezano uz ekonomsku i finansijsku stabilnost kraljevine Saudijske Arabije, ali je i njegova lična lojalnost vezana uz tu zemlju jer on drži dvojno državljanstvo Libana i Saudijske Arabije. Činjenica da je premijer Libana osoba sa dvojnim državljanstvom, pri čemu se spekulira da posjeduje i francusko državljanstvo, a dvojno saudijsko-američko državljanstvo posjeduje i saudijski princ al-Walid ibn Talal, dovodi pod pitanje i koliko još bogatih Arapa posjeduje dvostruko ili čak i više državljanstava.

Princ al-Walid je nedavno uhapšen od strane saudijskih vlasti, ali američki predsjednik Donald Trump se nije pretjerano zauzimao za ovog milijardera. Trumpu očito godi da mu na putu do vlastitog bogatstva stoji jedan milijarder manje.

Hariri je u međuvremenu napustio Saudijsku Arabiju, ali umjesto u Liban, otišao je u Pariz. Kada se vrati u Liban, pitanje je da li će podnijeti ostavku ili će odustati od toga. Ili će se pridružiti prinčevima koji su pritvoreni u hotelu Ritz Carleton u Rijadu. Odgovor je da se ne može sa sigurnošću ništa tvrditi, ali ostaje gorak ukus spoznaje da je mnoštvo sunitskih političara ali i učenjaka pod velikim utjecajem moćnih i bogatih. Saad Hariri je dobar primjer službenika koji slijedi novac i osobe bez principa, vrijednosti, ideala i standarda.

Moć novca

Hariri ne pripada nijednom islamskom pokretu, pa je jasno da će slijediti novac. Ali kakav izgovor imaju islamski učenjaci kada se ponašaju poput Haririja? Nećemo spomenuti njihova imena, ali se jasno možemo osvrnuti na vodeće islamske učenjake iz zemalja poput Tunisa, Turske, Pakistana, Egipta i mnogih drugih država gdje je novac ključan i gdje je često znao voditi i do zatvora.

Hariri nije vrijedan sve pažnje. On ne može čitati arapski jezik čak ni na nivou učenika petog razreda osnovne škole. Većina njegovih komentara je u kolokvijalnom libanskom jeziku. Ali je bitan saudijskim vazalima Tel Aviva i Washingtona jer im je jasno da su izgubili u Iraku i Siriji, a da je njihov utjecaj u Libanu manji svakog dana.

Ako bi samo suniti mogli da skinu mrežu sa očiju koju su im nabacili Saudijci i da političare vide za ono što zaista jesu – beskičmenjaci bez ideala i principa, mnogo toga bi bilo drugačije. Zamislite za sekundu da Hariri dođe u Liban i pruži punu podršku grupama koje se bore protiv cionista poput Hezbollaha, Islamskog otpora i svih anticionističkih i antiimperijalističkih snaga. To bi zaista uzbunilo cioniste i njihove sluge. Problem je pak u tome da Hariri u sebi nema doktrinu koja će mu dati “jaku kičmu“. A nema doktrine jer poput mnogih političara u sunitskoj tradiciji, on je pod utjecajem Umejadske izokrenute verzije Islama koja se nastavlja do današnjeg dana.

Da bi se stvari dodatno zakomplicirale, maronitski patrijarh je otišao u Saudijsku Arabiju i razgovarao sa saudijskim zvaničnicima nakon čega je kazao da cijeni saudijsku pomoć u odnosima sa Haririjem. Vrijedi istaći da je ovo prvi put da je maronitski patrijarh posjetio Saudijsku Arabiju, i to u periodu kada je u ovu zemlju zabranjen ulazak hiljadama muslimana čak i za period hadža. Da je ova posjeta bila tajna, posljedice bi bile manje. Međutim, izvještaji ukazuju na to da će patrijarh o posjeti obavijestiti i Vatikan.

Islamski pokreti i nacionalizam

Kraljevstvo Saudijske Arabije postalo je raj za cionističke imperijaliste iz Libana, ali i za druge arapske cioniste poput jemenskog Hadija, tuniškog Bin Alija i drugih. Kada se uz pohlepnog Haririja doda i jednako pohlepni Mahmud Abbas iz Palestine, slika postaje jasna. On je također bio pozvan od strane saudijskog dvora da im se politički prikloni, ili će izgubiti novčanu podršku. I još jednom, palestinski Hariri odnosno Mahud Abbas se priklonio novcu – još jedan primjer sunitskog političara koji slijedi religijsku tradiciju umejadskog Islama.

Sunitski islamski pokret u Libanu također je pod utjecajem umejadske tradicije i nije bio u stanju izaći van orbite finansijskih utjecaja. Tokom svojih prvih koraka 50-ih godina prošlog stoljeća, nije se uspio osloboditi nacionalističkih utjecaja. Od tada pa do danas, ne pokazuje znakove da se oslobodio sektaške politike ali ni saudijskih dolara.

Islamski pokreti u arapskim zemljama imaju odnos ljubavi i mržnje sa arapskim nacionalizmom, kao i sa šiitskim islamizmom. U oba slučaja, kroz ovaj odnos se prožima skrivena ali često i nepoznata doza umejadskog islama. Još uvijek ne mogu izaći na vidjelo i jasno reći da je nekadašnja vladavina dinastije Umejada jednaka današnjoj vladavini dinastije Saud.

Hamas se posljednjih nekoliko godina mučio oslanjanjem na prinčeve i kraljeve da bi tek na kraju shvatio da je jedini prijatelj kojeg ima Islamska Republika Iran. Nadamo se da će ovo biti vjesnik novog shvatanja u islamskim pokretima koji će se osloboditi nacionalizma i sektaških podjela koje su štetile svima.

Saradnja između saudijskih igrača i cionističkih šefova je sada otvorena. Istovremeno, trodecenijska principijelna politika Irana i Hezbollaha počinje proizvoditi rezultate i na tome im treba čestitati.

Kakva ogromna razlika je evidentna između Sayyida Hasana Nasrullaha koji izražava svoje misli bez čitanja papira, koji nema dvojno državljanstvo, i koji je ustrajan u borbi protiv cionizma, u poređenju sa cionističko marionetom Saadom Haririjem kojem je potreban papir da čita što mu je napisano, koji ima nekoliko državljanstava, i koji kapitulira kada mu se ugroze finansijski interesi. Hariri je umejadski klon, a Nasrullah potomak loze poslanika Muhammeda a.s., a u Kur'anu je jasno rečeno “ove dvije vrste su kao slijep i gluh i kao onaj koji vidi i čuje. A mogu li se oni uporediti? Pa zašto ne razmislite?“




Top