Parada Hezbollaha u Bejrutu
Parada Hezbollaha u Bejrutu

Tehnologija nije ključ pobjede: Izraelu će se desiti "Vijetnam" i "Afganistan"

Razgovor o ratu je u zraku, kao što su i ratni avioni. Prošlog mjeseca, na sjeveru i jugu Sirije, srušeni su dronovi, bombarderi i helikopteri; jedan od njih pripadao je Turskoj, drugi Rusiji, a treći Izraelu.

Ovi događaji su na noge digli sve "ofanzivne elemente" u Tel Avivu kao i njihove američke i arapske saveznike. Za one čiji razum nije shvatio složenu i neobičnu političku i vojnu klimu u i oko Svete Zemlje, predlažemo prelazak na glavnu medijsku prezentaciju događaja.

Usavršavanje i izobličavanje vijesti od strane korporativnih medija dovodi do toga da čovjek  povjeruje da su ratovi na "Bliskom istoku" ustvari ratovi između jedne siledžijske populacije (Palestinaca) i jedne kultivisane, uzdignute populacije (Izraelci); ili između nerazvijenih afroazijskih Arapa i razvijenih euro-američkih cionista; ili između terorističkih muslimana i civilizovanih Jevreja. Sve ovo je pogrešno i apsolutna glupost. Rat i predstojeći rat, ako i kada izbije, biće rat između žrtava cionističke kolonizacije i imperijalističke globalizacije s jedne strane i samoproglašene izabrane rase i njenih evangelističkih pomagala sa druge strane. Da budem precizniji, to će biti rat između Izraela, SAD i Saudijske Arabije sa svim svojim klijentima u jednom kampu, i islamskog Irana, Sirije, Hezbollaha i njihovih pristalica u drugom kampu.

Padu američkog F-16 aviona, kojim je upravljao izraelski pilot, prethodio je pad još dva aviona F-16: jedan od njih srušen je iznad Iraka, a njime je pilotirao jordanski pilot (Mu'adh al-Kasasabah, koji je kasnije spaljen od strane ISIL-a); a drugi je bio marokanski koji je srušen od strane pokreta Ansarullah iznad Jemena. Jordanski i marokanski F-16 bili su starije verzije i možda nisu toliko iznenadili direktore vojne industrije kada su pometeni sa neba. Ali, izraelski F-16 bio je napredni borbeni avion sa najnovijim tehnološkim i elektronskim uređajima i radarima koji su ometali neprijateljsku sposobnost navođenja projektila, a njegovo rušenje je bilo ozbiljan udarac za samu reputaciju aviona.

Kako prolaze dani i nedjelje, primijetili smo da izraelski vojni tabor kao i njihovi civilni zvaničnici usmjeravaju svoju retoriku protiv "iranskog" prisustva u Siriji, i to u pripremi za usmjeravanje svojih raketa protiv islamskih frakcija unutar i izvan Sirije. Islamski Iran nije proveo proteklih 39 godina u Libanu i Siriji da bi ga se tako lako uklonilo, a pogotovo ne jer neki izraelski generali ili američki zvaničnici to žele.

U posljednjih sedam godina, islamski borci iz Teherana pa do Tyre su dobili neophodno vojno iskustvo uz koje dolazi dopunska politička zrelost. Ljudske žrtve bile su ogromne, dok je materijalna šteta nemjerljiva. Međutim, da nije bilo mučenika i troškova, izraelsko-saudijsko-imperijalistička strategija (ISIL) bi uspjela i Sirija bi se pretvorila u nacionalnu državu koja kombinuje probleme Talibana, zločin vehabija i bolesti i krivična dijela imperijalista i cionista. Drugim riječima, Sirija bi postala propala država poput Libije i Somalije.

Izraelska strašna taktika da zadrži ideološki Islam unutar nacionalističkog Irana, a koja se vodi putem ekonomskih sankcija, diplomatskih pritisaka, pa čak i agresivnog religioznog ponašanja, raspada se pred našim očima širom Iraka, Sirije, Libana, Jemena i Bahreina. Ali šta to šiitski sektaši i cionisti imaju zajedničko? To je poništenje liderstva "Islama" u Iranu. Neuobičajeni cionistički "hawzahs" i jedinstveni secesijski Knesset, sa svojim dolarom, su uplašeni, jer islamsko vodstvo u Iranu nije ni implodiralo ni eksplodiralo.

Stojeći na ivici budućeg ponora, vladajuće klase cionista mogu se odlučiti za izraelsku agresiju protiv Irana: bombardovanje, napad balističkim raketama i možda neke avanturističke operacije komandosa. Njihovi ciljevi će biti vojne baze i iranska ekonomska i civilna infrastruktura. Druga opcija je borba protiv islamskog Irana ratom protiv Hezbollaha, Hamasa, te islamskog džihada u Siriji. Oba ova scenarija su ispunjena neuspjehom. Čak i uz pomoć Saudijske Arabije i država Zaljeva - bez brzog i direktnog učešća američke vojske - Izrael neće moći da preuzme Iran koji je udaljen oko hiljadu milja. Izraelska visoka komanda prijeti da to radi već dugi niz godina, ali to nije učinjeno, jer znaju da se ne mogu izvući s takvom ludosti. Druga opcija - da se ide u rat u Siriji i Libanu – značit će pakao za izraelske vojnike.

Prvi problem za Izrael je značajno prisustvo ruske vojske u Siriji. Bez značajnih američkih ustupaka Moskvi, Rusija neće odustati od svojih političkih i vojnih dobitaka u Siriji. Još jedan nedostatak za izraelski režim, ako bi ikada započeo rat u Levantu, je ogromna ranjivost hiljadama raketa koje bi se u vidu baraža ispalile po cijelom Izraelu - iz sjevernih gradova Izraela gdje žive dobro situirani cionistički penzioneri pa do Naqabe (Negev) gdje stanuju mlađi cionisti koji su svjesni rizika. I svaka vojna baza i urbani centar će biti pošten plijen, ukoliko se Izrael usudi da bombarduje Liban neovisno i proizvoljno. Mogu se pozdraviti sa Tel Avivom, Haifom, Jafom i čak nuklearnom elektranom u Dimoni. Stanite i zamislite hiljade i hiljade raketa, od kojih je većina sa preciznom tehnologijom navođenja, kako padaju po Izraelu. Ako tražite definiciju armagedona, našli ste je tu.

Vrijeme kada su ljudi mislili da je vojna tehnologija faktor pobjede u ratu više nije tačna. Sovjetski savez imao je superiornu vojnu tehnologiju, ali je iskrvario u Afganistanu. Američka superiorna vojna tehnologija nije mogla da postigne pobjedu u Vijetnamu, niti u Afganistanu, niti u Iraku. Nadmoćne francuske vojne snage izbačene su iz Vijetnama i Alžira, podvijajući rep pred gerilskim borcima. "Superiorni" Britanci su morali da se povuku iz svojih kolonija u Aziji i Africi, i to krvavog nosa, crnih očiju i još dodatnim "udarcem u dupe". Kada dođe do toga, Izrael će iskusiti sve ovo navedeno.

Ono što je bitno jeste da Izrael ne može da se bori protiv neprijatelja više od nekoliko mjeseci. Generacija ratnika, tj. borbena klasa koja je bila posvećena Al-Shamu u proteklih 30 godina, a naročito posljednjih sedam godina, je generacija koja je na najnevjerovatniji način militarizovana i spremna da se bori čak i na način rata glađu, tj. ratom sporog uništenja izraelsko-američko-saudijske trojke.

Prelomna tačka u nadolazećem ratu neće biti napredno oružje proizvedenog u cionističko-imperijalističkom vojnom kompleksu; tačka preokreta je rat koji će se voditi dugoročno. Nema više šestodnevnih ratova, ratova od trideset i tri dana, jednostavno rečeno nema više kratkih ratova. Nadolazeći rat će biti dugotrajan. Rat koji dolazi nije rat tijela; tijela umiru. To je rat duša; a duše ne umiru.

Poslanik Muhammed (a.s.) se molio Bogu: "Allahumma barik lana fi Shamina." - "Bože, blagoslovi nas preko naše velike Sirije", a Allah (swt) mu je odgovorio:

"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli, da su mrtvi... (3: 169)".




Top