SAD od 1945. odgovorna za smrt više od dvadeset miliona ljudi u 37 država

Nakon katastrofalnih napada 11. septembra 2001. godine tuga i razumljiva ljutnja uvukla se u psihu prosječnog američkog građanina kao i političara. Nekolicina javnih ličnosti pokušala je promovirati uravnoteženiji pristup ovom pitanju ističući da su SAD također bile odgovorne za ubistvo i tragedije mnogih drugih nacija. Ali ove informacije nisu bile prihvaćene u američkom društvu. Iako Amerikanci razumiju mudrost empatije i suosjećanja ljudi jednih sa drugima, podsjetnici na zlodjela američke strane rijetko budu u javnosti i ubrzo su zasjenjena “ratom protiv terorizma“.

To ne smije spriječiti naše napore na razumijevanju i razvijanju suosjećanja u svijetu. U nadi da se doprinese tome, u nastavku ćemo se pozabaviti pitanjem koliko je “11. septembara“ SAD priredila drugim nacijama širom svijeta, te koliko je smrti i zbog čega prouzrokovala.

Uzroci rata su uvijek kompleksni. U nekim slučajevima nije isključivo SAD prouzrokovao najviše smrti, ali ako je uključivanje SAD-a u rat bilo njegovim uzrokom onda smo odgovorni za sve smrtne slučajeve. Odnosno, rat se ne bi desio da se SAD nije umiješao u njega i iskoristio svoju vojsku. Vojni i ekonomski arsenal SAD-a je stoga bio presudan.

Naša analiza je pokazala da su američke snage bile odgovorne za između 10 i 15 miliona smrtnih slučajeva tokom Korejskog, Vijetnamskog i dva Iračka rata. Korejski rat također uključuje i smrtne slučajeve na kineskojstrani dok rat u Vijetnamu uključuje i pogibije u Kambodži i Laosu.

Američka javnost zna nedovoljno o ovim brojkama a još manje o proksi ratovima za koje je SAD odgovoran. U slučaju proksi sukoba, odnosno ratova gdje SAD nije direktno umiješan ali je podržavao i naoružavao neku od strana, zabilježeni su takvi sukobi u Afganistanu, Angoli, Kongu, Istočnom Timoru, Guatemali, Indoneziji, Pakistanu i Sudanu.

Žrtve svih ovih ratova, kako proksi tako i onih gdje su američke snage direktno uključene, ne dolaze isključivo iz malog broja velikih nacija već su raspoređene u nizu zemalja. Drugim riječima, stanovnici više od polovice svih država na svijetu su bili žrtve američke intervencije. Skoro svi dijelovi svijeta su bili meta američkih interesa.

Analizom se došlo do zaključka da je SAD od Drugog svjetskog rata odgovoran za 20 do 30 miliona smrtnih slučajeva u ratovima i sukobima širom svijeta.

Porodicama i prijateljima ubijenih nebitno je da li su žrtve nastale kao rezultat direktne američke intervencije, proksi snaga ili kao rezultat ekonomskih sankcija. Bijes i ljutnju ništa ne može izbrisati kao ni činjenicu da su bili prisiljeni tražiti nestale, postat izbjeglice ili se boriti za puko preživljavanje.

Amerikanci moraju učiti o ovim temama da bi razumjeli bol drugih. Neko je jednom napisao da su Njemci u Drugom svjetskom ratu “izabrali da ne znaju“. Ne možemo dozvoliti da se ista historija ponovi i našoj zemlji. Stoga da se vratimo pitanju “koliko je 11. septembara SAD prouzrokovao drugim nacijama od Drugog svjetskog rata?“. Odgovor je: vjerovatno oko 10.000.

Komentar na prikupljanje brojea

Generalno govoreći, mnogo manji broj Amerikanaca koji je stradao u gore navedenim slučajevima nije uključen u ovu studiju, ne zato što su nevažni, već zato što što se analiza fokusira na utjecaj SAD-a na njegove protivnike.

Nije lahko doći do tačnog broja smrtnih slučajeva, i prikupljanje podataka je obavljeno imajući u vidu ovu činjenicu. Ove procjene će vremenom biti smanjene ili uvećane, ali sigurno je to da će se uvijek mjeriti u milionima.

Poteškoće u skupljanju podataka najevidentnije su u dva slučaja. Godinama se vjerovalo informaciji da je tri miliona ljudi u Kambodži stradalo tokom vladavine Crvenih kmera. Ali u posljednjih par godina se spominje cifra od milion osoba. Istovremeno, u slučaju Iraka se dugo vjerovalo da je zbog američkih sankcija umro oko milion Iračana, ali se nedavno u novoj studiji spominje manja procjena od pola miliona stradalih.

Često su informacije o ratu skrivane, a bivaju otkrivene tek kada neko odluči da progovori ili kada se istragom otkriju nove informacije. Pobjednici ali i poraženi imaju često i svoje interese da sakriju informacije ili za prikazivanje manjeg ili većeg broja stradalih osoba. U nekoliko posljednih ratova u kojima je učestvovao SAD često se čuju izrazi poput “ne brojimo stradale“ ili “kolateralna šteta“. Za neke je život jeftin, pogotovo za one koji manipuliraju ljudima na bojišnici kao da su figure na šahovskoj tabli.

Činjenica da je teško prikupiti podatke ne znači da ne treba pokušati. Veliki je trud bio potreban i da se dođe do cifre od 6 miliona ubijenih Jevreja u Drugom svjetskom ratu, ali sada sa tim znanjem se može boriti protiv pojave novog holokausta. Taj napor se i dalje nastavlja. U nastavku pročitajte 37 nacija koje su bile žrtve američke intervencije.

Afganistan

SAD je odgovoran za smrt 1 do 1,8 miliona osoba u ratu između Sovjetskog saveza i Afganistana jer je djelovanjem SAD-a Sovjetski savez uvučen u ovaj sukob.

Sovjetski savez je imao dobre odnose sa susjednim Afganistanom koji je imao sekularnu vladu. Strah Sovjeta se međutim ogledao u tome da ako bi ta vlada postala fundamentalistička, onda bi se problemi mogli preliti i u sovjetsko dvorište.

U intervjuu za pariski Le Novel Observateur, Zbigniew Brzezinski koji je obavljao funkciju savjetnika američkom predsjedniku Carteru, priznao je da je SAD pomogao uspon mudžahedina u Afganistanu zbog čega je Sovjetski savez i napao tu zemlju.

- Shodno službenoj verziji historije, CIA je počela pomagati mudžahedine tokom 1980-ih, odnosno nakon što je sovjetska vojska napala Afganistan 24. decembra 1979. godine. Ali u stvarnosti je bilo potpuno drugačije. Predsjednik Carter je u julu 1979. godine potpisao prvu direktivu za tajnu pomoć protivnicima prosovjetskog režima u Kabulu. I tog dana sam predsjedniku objasnio da će po mom mišljenju to prouzrokovati sovjetsku vojnu invaziju – kazao je Brzezinski 1998. godine u intervjuu.

On je opravdavao ovu zamku riječima da su Sovjetskom savezu priredili njegovu verziju Vijetnama čime je uzrokovan i raspad komunističkog bloka.

- Da žalim zbog čega? Tajna operacija je bila sjajan uspjeh i odlična ideja. Uvukla je Sovjete u afganistansku zamku i želite da žalim zbog toga? – poručio je Brzezinski.

CIA je potrošila između 5 i 6 milijardi dolara na operacije u Afganistanu s ciljem nanošenja štete Sovjetima, a kada je završen desetogodišnji rat, više od milion osoba je poginulo a afganistanski heroin je sačinjavao 60 posto američkog tržišta ove teške droge.

SAD je direktno odgovorna i za 12 hiljada smrtnih slučajeva u Afganistanu od kojih su mnogi posljedica bombardiranja nakon napada u New Yorku 11. septembra 2001. godine. Nakon toga su SAD izvršile i invazijuove zemlje.

Angola

Pobuna starosjedilačkog stanovništva Angole protiv vladavine Portugala počela je 1961. godine. Nova vlada Angole priznata je 1977. od strane UN-a, ali SAD je bila jedna od rijetkih nacija koja je bila protiv toga. SAD je otiša korak dalje pa je 1986. odobrio pomoć UNITA-i, grupi koja se borila protiv nove vlade Angole a ovaj sukob nastavljen je i u narednim godinama.

SAD je svoju intervenciju opravdavao činjenicom da se u Angoli nalazi 50.000 kubanskih vojnika. Ali Piero Gleijeses, profesor historije sa Univerziteta John Hopkins tvrdi da je obrnuto tačno. Odnosno da je intervencija Kuba došla kao rezultat uplitanja CIA-e u Angolu preko susjednog Zaira i napada na glavni grad Angole preko američkog saveznika Južne Afrike. Procjene smrtnih slučajeva kreću se od 300 do 750 hiljada.

Argentina: Pogledati Južna Amerika: Operacija Condor

Bangladeš: Pogledati Pakistan

Bolivija

Hugo Banzer je bio represivni diktator u Boliviji tokom 1970-ih godina. SAD ga je postavio na tu funkciju nakon što je prethodni predsjednik nacionalizirao rudnike i dodijelio ih siromašnim seljacima. Banzer je ukinuo tu politiku.

Ovaj diktator je trening primio u američkoj školi u Panami i kasnije u Fort Hoodu, Teksas. Tokom 1971. uspješno je proveo vojni udar uz pomoć američkih radio sistema, a u prvim godinama njegove vlasti primio je ogromnu vojnu pomoć od SAD-a.

Katolička crkva ga se odrekla nakon što je izvršio masakr rudara 1975. godine, nakon čega je on uz pomoć CIA-e krenuo u lov na ljevičarske svećenike. Njegova borba protiv svećenika postala je poznata kao Banzer Plan, i primljena je od strane devet drugih južnoameričkih diktatorskih režima. On je proglašen odgovornim za smrt više od 400 osoba tokom svoje vladavine.

Također vidjeti: Južna Amerika: Operacija Condor

Brazil: Vidjeti pod Južna Amerika: Operacija Condor

Kambodža

Američko bombardovanje Kambodže trajalo je godinama ali je držano u tajnosti tokom administracije predsjednika Johnsona i Nixona. Međutim, kada je u jednom trenutku Nixon počeo sa otvorenom kampanjom bombardovanja Kambodže kao priprema za kopnenu invaziju, to je izazvalo masovne proteste slične onima protiv rata u Vijetnamu.

U javnosti je malo informacija o stvarnom obimu ovog bombardovanja i cijeni po ljudske živote.

Ogromna šteta načinjena je selima i gradovima Kambodže, uzrokujući rijeku izbjeglica i preseljenje miliona građana iz sukobom zahvaćenih područja. Ova nestabilna situacija dovela je do pojave Crvenih kmera, male političke partije pod vodstvom Pol Pota, koja preuzima vlast. Godinama smo slušali o zvjerstvima koje su počinili Kmeri i milionima stanovnika Kambodže koji su stradali, ali čitavo vrijeme niko nije spominjao ulogu SAD-a u destabilizaciji ove nacije što je u konačnici dovelo do smrti, povreda, gladi i izbjeglica.

Stoga je SAD odgovorna ne samo za smrt od bombardovanja već i za strahote koje su uzrokovali Crveni kmeri što u konačnici dovodi do cifre od oko 2,5 miliona smrtnih slučajeva. Čak i kada je Vijetnam poslije napao Kambodžu 1979. godine, CIA je podržavala Crvene kmere.

Vidjeti i pod Vijetnam

Čad

Procjene su da je u Čadu oko 40.000 ljudi ubijeno a 200.000 mučeno od vladinih snaga koje je predvodio Hissen Habre koji je na vlast došao u junu 1982. godine uz pomoć novca CIA-e i američkog oružja. Zemljom je vladao osam godina.

Human Rights Watch tvrde da je Habre odgovoran za hiljade smrtnih slučajeva. Dok je živio u Senegalu 2001. godine, zamalo je otpočet sudski proces za zločine koje je počinio u Čadu. Ali tamošnji sud je blokirao proces. Nakon toga su aktivisti za ljudska prava pokušali pokrenuti proces u Belgiji gdje su živjele neke od žrtava Habrea. SAD u junu 2003. godine su poručile Belgiji da bi sjedište NATO-a moglo biti izmješteno iz te zemlje ukoliko se sudski slučaj protiv Habrea nastavi. Nakon toga je Belgija obustavila proces i povukla sporni zakon, iako je dva mjeseca kasnije donesen nov zakon s provizijom da se može dopustiti sudski proces protiv Habrea.

Čile

CIA je intervenirala u Čileu tokom izbora 1958. i 1964. godine. Socijalistički kandidat Salvador Allende je pobijedio na izborima 1970. godine. CIA je planirala da izvrši vojni udar na dan kada novi predsjednik preuzme ured, ali je šef čileanskog generalštaba general Rene Schneider bio protiv toga. CIA je nakon toga zajedno sa pojedinim pripadnicima čileanske vojske planirala da ubije Schneidera. Propao je i taj plan tako da je Allende na kraju bez problema proglašen predsjednikom. Američki predsjednik Richard Nixon ipak se nije dao obeshrabriti i naredio je da CIA otpočne sa pripremama za kreiranje društvene klime koja bi pogodovala vojnom puču.

- Neka im ekonomija plače – naredio je Nixon.

Uslijedile su godine geriskih napada, bombardiranja, sabotaža i terora. Američke korporacije su sponzorisale demonstracije i proteste tako da je 11. septembra 1973. godine Allende preminuo od posljedica neki bi rekli samoubistva, dok drugi tvrde od ubistva. U to vrijeme američki ministar vanjskih posova Henry Kissinger kazao je “ne vidim zbog čega bi mirno gledali da zemlja postane komunistička usljed neodgovornosti vlastitog naroda“.

Allendea je na poziciji predsjednika naslijedio general Augusto Pinochet koji je pokrenuo eru terora tokom koje je ubijeno oko 3.000 Čileanaca, a mnogo više ih je mučeno i odvedeno tako da se o njihovoj sudbini ne zna ništa.

Vidi pod Južna Amerika: Operacija Condor

Kina: Poginulo je 900.000 Kineza tokom Korejskog rata

Za više informacija pogledati Koreja

Kolumbija

Prema jednoj procjeni, više od 67.000 ubistava desilo se od 1960-ih do sada kao posljedica američke podrške kolumbijskom državnom terorizmu.

Prema izvještaju Amnesty Internationala iz 1994. godine, više od 20.000 ljudi ubijeno je zbog političkih razloga u Kolumbiji od 1986. godine, i to većinom od vojske i paramilitarnih saveznika. Amnesty tvrdi da je američka vojna oprema dostavljena Kolumbiji s ciljem borbe protiv narko kartela korištena protiv pobunjenika. U 2002. je procijeneno da više od 3.500 ljudi umre godišnje kao posljedica američkog finansiranja građanskog rata u Kolumbiji.

Human Rights Watch je 1996. izdao izvještaj “Odredi smrti u Kolumbiji“ u kojem se navodi da je CIA poslala tajne agente u Kolumbiju 1991. da treniraju vojne snage te zemlje u kontra-pobunjeničkim borbama. Proteklih godina SAD pruža podršku Kolumbiji u okviru programa Plan Colombia. Vlada Kolumbije ipak prema pojedinim tvrdnjama većinu pomoći iskoristi da uništava trave iz kojih se proizvodi droga te da finansira paramilitarne grupe.

Kuba

Tokom invazije u Zaljevu svinja 18. aprila 1961. godine poginulo je 114 napadača, 1.189 ih je zarobljeno a tek je nekolicina uspjela da pobjegne. Nakon toga je zarobljenicima suđeno, nekoliko ih je strijeljano dok su ostali osuđeni na 30 godina zatvora. Pušteni su nakon 20 mjeseci u zamjenu za 53 miliona dolara vrijednu pošiljku hrane i medicinskih potrepština.

Procjene su da je stradalo između 2.000 i 4.000 kubanskih vojnika. Druge procjene govore da je 1.800 kubanskih vojnika stradalo na putu kada su napadnuti napalm bombama. Ova taktika je čini se priprema za američku taktiku u Iraku kada su 1991. na takozvanom Autoputu Smrti nemilosrdnim napadima ubili ogroman broj iračkih vojnika.

Demokratska Republika Kongo (bivši Zair)

Počeci nasilja u Kongu vežu se za dolazak belgijskog kolonizatora 1879. godine i kralja Leopolda Belgijskog. Populacija Konga smanjena je za 10 miliona tokom 20-godišnjeg perioda u nizu događaja koje historičari zovu “Leopoldov Genocid“. SAD je odgovorna za trećinu tog broja smrti u toj zemlji, ali u novijoj historiji.

Tokom 1960-ih Kongo postaje nezavisna zemlja na čelu sa premijerom Patrice Lumumbom. Ubijen je, a neki su sa time povezivali i američku CIA dok su drugi izvori upućivali na umiješanost Belgije. Ali činjenica je da ga je CIA u svakom slučaju planirala likvidirati. Prije samog ubistva, CIA je u Kongo poslala naučnika doktora Sidneya Gottlieba sa opasnim biološkim materijalom namijenjenim za ubistvo Lumumbe. Virus bi bio u stanju proizvesti smrtonosnu bolest koja bi ubila veliki broj stanovnika Konga, a u zemlju je unešen kroz diplomatsku pošiljku.

U periodu koji je uslijedio, ova zemlja je iskusila niz građanskih ratova koji nisu prestajali a podržani su od strane kako SAD-a tako i susjednih zemalja.

Newsday je u aprilu 1977. izvijestio da je CIA tajno podržala slanje nekoliko stotina plaćenika iz SAD-a i Velike Britanije u Kongu da služe u vojsci. Iste godine SAD je odobrila vojnu pomoć Zairu vrijednu 15 miliona dolara s ciljem da snage pod vodstvom predsjednika Mobutua odbiju napad iz susjedne Angole.

Tokom maja 1979. SAD je poslala nekoliko miliona dolara pomoći Mobutu iako ga je američko ministarstvo vanjskih poslova kritiziralo tri mjeseca ranije zbog kršenja ljudskih prava. Tokom hladnog rata SAD je Zairu pomogao sa više od 300 miliona dolara u naoružanju kao i sa 100 miliona dolara vojne obuke i treninga. Istražni komitet Kongresa je 2001. izvijestio da su američke kompanije, uključujući i one povezane sa bivšim predsjednikom George Bushom, aktivne u Kongu i zarađuju ogroman novac. U toku je međunarodna borba za eksploataciju ruda u ovoj zemlji u kojoj sudjeluje više od 125 kompanija. Jedna od tih ruda je i koltan koji se koristi u proizvodnji mobilnih telefona.

Dominikanska Republika

Juan Bosch je postao predsjednik Dominikanske Republike 1962. godine. Zagovarao je reforme poljoprivrednog zemljišta i javnih investicija, ali ovo se nije uklapalo u američku viziju njegove vladavine tako da je nakon sedam mjeseci na vlasti uklonjen u puču koji je orkestrirala CIA. Kada ga je 1965. druga grupa pokušala vratiti na vlast, predsjednik SAD-a Johnson je kazao da Bosch nije dobar za to mjesto. Na to mu je pomoćnikThomas Mann kazao “nije dobar uopće. Ako tamo ne dobijemo solidnu vladu, dobit ćemo novog Boscha. Bit će to onda još jedna rupa“. Dva dana poslije uslijedila je američka invazija sa 22.000 vojnika i marinaca koji su napali Dominikansku Republiku i u borbama je poginulo 3.000 Dominikanaca. Izgovor za ovu intervenciju bio je da se zaštite strani državljani u toj zemlji.

Istočni Timor

Indonezija je izvršila invaziju na Istočni Timor 1975. godine. Napad je izvršen nakon što su američki predsjednik Gerald Ford i ministar vanjskih poslova Henry Kissinger napustili tu zemlju prilikom čega su odobrili tadašnjem predsjedniku Suhartu da u invaziji koristi američko oružje koje po zakonu nije moglo biti upotrijebljeno za agresiju. Američki ambasador pri UN-u Daniel Moynihan kazao je da su SAD željele da se stvari odigraju na taj način. Rezultat toga bilo je 200 hiljada mrtvih od ukupne populacije Istočnog Timora od oko 700 hiljada.

Šesnaest godina poslije, 12. novembra 1991. godine, 217 građana Istočnog Timora ubijeno je tokom mirnih protesta od strane indonežanskih specijalnih snaga Kopassus koje je vodio američki učenik i Suhartov zet Prabowo Subianto i Kiki Syahnakri. Kamioni su viđeni kako istresaju tijela stradalih u more.

El Salvador

Građanski rat u El Salvadoru trajao je od 1981. do 1992. i finansiran je od strane SAD-a sa 6 milijardi dolara datih vladi El Salvadora da uguši pokret za društvenu pravdu u zemlji koja je brojala oko 8 miliona ljudi.

Tokom tog perioda, američki vojni savjetnici su demonstrirali metode mučenja zatvorenika tinejdžera, kako je pisao New York Times u intervjuu sa dezerterom iz salvadorske armije koji je kazao da je zajedno sa grupo od 11 drugih vojnika obučavan od strane američkih savjetnika u Panami.

Oko 900 seljaka je masakrirano u selu El Mozote 1981. godine. Deset od 12 salvadorskih vojnika koji su učestvovali u ovom činu pohađalo je trening kod Amerikanaca. Ubijeni seljaci bili su samo mali dio od 75.000 ubijenih u građanskom ratu.

UN-ov izvještaj 1993. godine zaključio je da je 96 posto svih kršenja ljudskih prava u ratu izvršeno od strane salvadorske vojske ili paramilitarnih grupa vezanih uz vojsku. Komisija koja je proizvela izvještaj je polaznike američkog treninga povezala sa najbrutalnijim zločinima. New York Times i Washington Post su objavili dodatne članke na ovu temu, a Pentagon je 1996. objavio prethodno tajni izvještaj koji zaključuje da su salvadorski vojnici trenirani da ubijaju, muče i fizički zlostavljaju građane.

Grenada

CIA je počela sa destabilizacijom Grenade 1979. godine nakon što je Maurice Bishop postao predsjednik, a uzrok je dijelom bio i to što je odbio da se priključi blokadi Kube. Amerikanci su izvršili invaziju 25. oktobra 1983. godine kada je poginulo 277 ljudi, a izgovor je bio da se na ovoj otočnoj državi gradi aerodrom koji bi se koristio za napade na SAD te da su životi američkih studenata medicine ugroženi.

Guatemala

Jacobo Arbenz je 1951. postao predsjednik Guatemale. Nedugo nakon toga nacionalizirao je dio zemljišta koje kompanija United Fruit Company nije koristila te je platio američkoj firmi za to. Ali multinacionalna korporacija je započela kampanju kojom je Arbenza nastojala prikazati kao dio međunarodne zavjere te je unajmila oko 300 plaćenika da sabotiraju opskrbu nafte u ovoj zemlji te unište željeznički saobraćaj. U puču koji je vodila CIA Arbenz je uklonjen 1954. i napustio je zemlju, a režim koji je nakon toga instaliran u ovoj zemlji koštao je života na hiljade građana.

Washington Post je 1999. objavio da je komisija u Guatemali zaključila da je 200 hiljada ljudi ubijeno tokom građanskog rata kao i da je počinjeno 42 hiljade kršenja ljudskih prava. CIA i američka vlada su prisilile vladu Guatealu da se žestoko obračuna sa gerilskim pokretom. Vlada Guatemale je naredila i uništavanje i više od 400 selam naroda Maja u kampanji genocida, a za te potrebe je u palači u glavnom gradu Guatemale uspostavljena komandna soba za “prljave operacije“.

Haiti

Od 1957. do 1986. Haitijem je vladao Papa Doci Duvalier a nakon toga njegov sin. Tokom tog perioda njihova privatne teroristička skupina vojnika ubijla je između 30.000 i 100.000 vojnika. CIA je ovu kampanju finansirala sa milionima dolara iako je većina američke vojne pomoći ovoj zemlji kanalisana preko Izraela.

Nakon kraja režima Duvaliera i njegovog sina, teror se nastavio i CIA je i dalje igrala ključnu ulogu u ovoj zemlji. SAD je tokom 1990-ih prisilio crnog svećenika Jeana Bertranda Aristidea da odstupi sa predsjedničke funkcije iako je osvojio izbore sa 67 posto glasova jer se njegovi socijalni programi nisu sviđali bogatoj eliti Haitija.

Honduras

Tokom 1980-ih CIA je podržala takozvanu skupinu Bataljon 316 koja je u Hondurasu kidnapovala, mučila i ubila stotine građana. Oprema za mučenje kao i upute su pružene od strane zaposlenika CIA-e iz Argentina koji je sa američkim agentima radio na obuci. Oko 400 ljudi je ubijeno od strane Bataljona 316 i ova skupina je koristila metode gušenja da muči zatvorenike koji su držani goli i bez hrane, da bi bili ubijeni i zakopani u neoznačenim grobnicama. Deklasificirani dokumenti pokazuju da su CIA kao i američka ambasada u Hondurasu bili svjesni brojnih zločina, uključujući i mučenje i ubistvo, ali da su i dalje podržavali Bataljon 316 i sarađivali s liderima ove grupe.

Mađarska

U Mađarskoj koja je bila sovjetska satelit država, 1956. godine pokrenut je revolt protiv vladara iz Moskve. Tokom borbi koje su uslijedile, američki državni Radio Slobodna Evropa je zauzeo agresivan stav podržavajući ustanike i ohrabrujući ih da će američka pomoć brzo doći. Nade građana Budimpešte prvo su bile velike da bi zatim bile brutalno ugušene od strane sovjetskih tenkova. Ukupan broj ubijenih u ovom periodu bio je oko 3.000 i revolucija je ugušena u krvi.

Indonezija

U vojnom udaru koji se 1965. odigrao u Indoneziji svrgnut je genera Sukarno, a na njegovo mjesto postavljen je genera Suharto kao novi lider ove azijske zemlje. SAD je odigrao važnu ulogu u tom periodu. Robert Martens, bivši zaposlenik američke ambasade u Indoneziji, opisao je kako su američke diplomate i agenti CIA-e imali indonežanskoj vladi dali spisak od 5.000 osoba koje su zatim ubijane, a u ambasadi SAD-a su križali imena ubijenih građana. Martens je priznao da ima puno krvi na svojim rukama, ali da se u “pojedinim trenucima moraju donijeti teške odluke“. Broj ubijenih u ovom turbulentnom periodu je mnogo veći i kreće se od 500.000 do 3 miliona.

SAD je od 1993. do 1997. Indoneziji poslala 400 miliona dolara ekonomske pomoći i prodala je nekoliko desetina miliona dolara vrijednu vojnu opremu ovoj naciji. Američke Zelene beretke su trenirale indonežanske specijalne snage koje su bile odgovorne za niz zločina u Istočnom Timoru.

Iran

U ratu protiv Iraka stradalo je 262.000 Iranaca u periodu od 1980. do 1988. godine. Vidi Irak za više informacija o ovom ratu.

Trećeg jula 1988. godine američki vojni brod Vincennes se nalazio u blizini iranskih teritorijalnih voda pružajući podršku Iraku u ratu. Tokom borbe protiv iranskih čamaca, Vincennes je ispalio dvije rakete na iranski Airbus koji je prevozio civile. U padu ovog aviona stradalo je svih 290 putnika.

Irak

A. Iračko-iranski rat je trajao od 1980. do 1988. godine i u tom periodu je prema podacima Washington Posta stradalo 105.000 Iračana.

Prema Howardu Teicheru, bivšem zvaničniku Nacionanog vijeća sigurnosti, SAD je Iračanima dala milijarde dolara kredita uključujući i vojnu opremu poput biološkog agensa. Ova pomoć je uslijedia nakon što je postalo jasno da Iran pobjeđuje u ratu te da se opasno približava Basri. SAD je imao cilj da oslabi obje zemlje, a nije želio pobjedu nijedne.

B. Američko-irački rat i sankcije protiv Iraka u periodu od 1990. do 2003.

Irak je izvršio invaziju Kuvajta 2. augusta 1990. godine i SAD je odgovorio sa zahtjevom da se Saddamova vojska odmah povuče da bi četiri dana kasnije UN uveo međunarodne sankcije Iraku.

Irak je imao razloga vjerovati da se SAD neće protiviti invaziji Kuvajta, jer je američki ambasador u Iraku, April Glaspie, rekao Saddamu Husejnu da SAD nema mišljenje glede teritorijalnog spora Iraka i Kuvajta. Iračani su vjerovali da je to bilo zelene svjetlo za invaziju, ali je čini se to bila zamka.

Kao dio strategije da privole američku javnost na rat sa Irakom, kćerka kuvajtskog ambasadora u SAD-u lažno je svjedočila pred Kongresom tvrdeći da irački vojnci isključuju struju kuvajtskim bolnicama.

Zračni napadi američkih snaga otpočeli su 17. januara 1991. godine i trajali su 42 dana. Predsjednik H. W. Bush 23. februara naređuje kopnenim snagama da otpočnu s napadom u kojem je nepotrebno izginuo veliki broj iračkih vojnika. Stradalo je tek 150 američkog vojnog osoblja što je minorna cifra u usporedbi sa 200.000 Iračana. Neki od iračkih vojnika su posebno brutalno stradali na Autoputu Smrti, a u bombardovanju Iraka američki avioni su koristili i bombe sa osiromašenim uranijem. Ostale smrti nastupile su kao posljedica ranjavanja, ubijanja civila te smrti građana zbog oštećena postrojenja za preradu vode.

Tokom 1995. Organizacija za hranu i poljoprivredu utvrdila je da su sankcije koje je nametnuo UN koštale života 560.000 djece od 1990. godine.

Voditeljica američkog TV programa 60 minuta Leslie Stahl upitala je Madeleine Albright, američku ambasadoricu u UN-u da li su sankcije Iraku vrijedne smrti 560 hiljada djece.

Albright je kazala da misli da je vrijedno toga.

C. Iračko-američki rat počeo je 2003.

Kao što je kraj Hladnog rata ohrabrio SAD da 1991. napadne Irak, tako su i napadi 11. septembra 2001. postavili temelje za naredni američki napad na Irak. Iako smo u nekim drugim ratovima dugo čekali na pravu istinu o lažima koja su korištena da se opravda napad, u ovom slučaju se to desilo mnogo brže. Nije bilo oružja masovnog uništenja, SAD nije promovirala demokratiju i nije spašavala irački narod od diktatora.

Ukupan broj smrti iračkih građana kao rezultat ovog rata je 654.000, od čega se 600.000 odnosi na nasilnu smrt. S obzirom na to da su ova stradanja rezultat intervencije SAD-a, američki političari moraju preuzeti odgovornost za njih.

Izraelsko-Palestinski rat

Između 100 i 200 hiljada Izraelaca i Palestinaca, ali većinom ovih drugih, ubijeno je u sukobima ove dvije grupe. SAD je snažna podrška Izraelu pružajući mu milijarde dlara pomoći i podržavajući nuklearni program ove zemlje.

Sjeverna i Južna Koreja

Korejski rat počeo je 1950, kada je prema tvrdnjama Trumanove administracije, Sjeverna Koreja izvršila invaziju na Južnu Koreju 25. juna. Od tada, pojavile su se i druge teorije o početku rata. Neki tvrde da je invazija Sjeverne Koreje nastupila u periodu kada se duž čitave granice dešavalo niz oružanih incidenata. Sjeverna Koreja je 1949. tvrdila da je južnokorejska vojska počinila 2.617 napada.

SAD je otpočeo napad i prije nego je UN usvojio rezolucija o intervenciji. Tokom ratnih sukoba, većina žrtava je bila na strani južnokorejske, sjevernokorejske i kineske armije. Broj smrtnih slučajeva kreće se u rasponu od 1,8 do 4,5 miliona dok drugi izvori tvrde da je stradao 4 miliona osoba bez preciziranja o nacionalnosti stradalih.

Američki veteran rata u Koreji John H. Kim kazao je u članku o Korejskom ratuda su američke snage direktno bile uključene u smrt oko tri miliona stanovnika Koreje. SAD je bacio 650.000 tona bombi uključujući i 43.000 tona napalm bombi tokom rata u Koreji“.

Laos

U periodu od 1965. do 1973. tokom Vijetnamskog rata, SAD je bacio više od 2 miliona tona bombi na Laos, što je brojka veća nego sve bombe bačene u Drugom svjetskom ratu od svih država učesnica. Više od četvrtine populacije postale su izbjeglice, a ovaj rat nazvan je “tihi rat“ jer se desio istovremeno kad i medijski mnogo poznatiji rat u Vijetnamu. Branfman je objavio jedinu relevantnu projekciju o broju žrtava ističućida se radi o stotinama hiljada ubijenih što znači da je stradalo minimalno 200.000.

Američka intervencija u Laosu počela je ustvari mnogo ranije. Građanski rat u ovoj zemlji počeo je 1950-ih, a Amerikanci su regrutovali 40.000 vojnika u Laosu da se bore protiv ljevičarskog predsjednika Pather Laoa koji je na kraju izborio vlast 1975. godine.

Vidjeti i pod Vijetnam

Nepal

Između 8.000 i 12.000 Nepalaca stradao je u građanskom ratu koji je izbio 1996. godine. Broj poginulih, prema podacima Foreign Policy in Focus, naglo je porastao sa dostavljanjem 8.400 američkih puški M-16 te dolaskom američkih savjetnika. Nepal je 85 posto ruralna zemlja u kojoj 42 posto stanovništva živi ispod granice siroaštva.

Tokom 2002. buknuo je još jedan građanski rat, a američki predsjednik George W. Bush progurao je kroz Kongres zakon kojim se odobrava 20 miliona dolara vojne pomoći vladi Nepala.

Nikaragva

Vlada Somoze u Nikaragvi srušena je od strane Sandinisti 1981. godine, i do 1990. oko 25.000 stanovnika Nikaragve ubijeno je u vojnom sukobu vlade Sandiniste i Kontra pobunjenika koji su kreirani od ostataka srušene Somozine vlade.

SAD je podržao novu vladu tako što je pomagao Kontra pobunjenike u borbi protiv komunista još od novembra 1981. Ali kada je Kongres otkrio da CIA podržava aktove sabotaže u Nikaragvi bez da je obavijestia najviše zakonodavno tijelo SAD-a, usvojen je Bolandov amandman koji je CIA-i, ministarstvu odbrane te bilo kojim drugim agencijama zabranio da pružaju tajnu vojnu pomoć bilo kome u svijetu.

Ali pronađeni su načini kako zaobići ovaj zakon. Nacionalno vijeće za sigurnost, koje nije eksplicitno spomenuto u zakonu, je skupilo privatna i strana finansijska sredstva da pomogne Kontre. Pored toga, Iranu je za rak protiv Iraka prodavano oružje, a profit je korišten da se pomogne Kontra pobunenicima u borbi protiv vlade Sandiniste. U konačnici, Sandinisti su izgubili izbore 1990. jer su glasači smatrali da će to ublažiti odnos SAD-a prema ovoj državi koja je već propatila zbog američkih igara.

Pakistan

Diktatorski režim Zapadnog Pakistana podržan od SAD-a je 1971. brutalno napao Istočni Pakistan. Rat je završen kada je Indija, čija ekonomija je trpjela zbog naglog priliva 10 miliona izbjeglica, napala pakistanske snage u Istočnom Pakistanu i porazila ih.

Milioni ljudi su stradali u ovom brutalnom sukobu koji neki smatraju i genocidom koji je Zapadni Pakistan počinio nad istočnim dijelom nekada zajedničke države. Zapadni Pakistan je dugo bio američki saveznik. SAD su potrošile 411 miliona dolara na uspostavu vojske ove države koja je više od 80 posto budžeta trošila na vojne snage.

Tri izvora navode da je tokom sukoba u Istočnom Pakistanu stradalo tri miliona osoba.

Panama

U decembru 1989. američke trupe su izvršile invaziju na Panamu s namjerom hapšenja predsjednika Manuela Noriege. Ovo je klasični primjer američkog stava da su glavni u svijetu te da mogu hapsiti koga stignu. Godinaa prije toga on je radio za CIA-u, ali više nije bio u američkoj milosti jer je bio protivnik Sandinista u Nikaragvi. Procjene su da je u Panami u tom periodu stradalo između 500 i 4.000 osoba.

Paragvaj: Vidjeti Južna Amerika: Operacija Condor

Filipini

Filipini su bili pod američkom kontrolom više od stotinu godina. U posljednjih 60-ak godina Amerikanci su podržavali različite vlade u Filipinima koje su se borile protiv grupa koje su nastojale poboljšati stanje u zemlji. Symingtom komisija američkog Kongresa je 1969. otkrila kako su SAD slale vojnu opremu Filipinima za borbu protiv pobunjenika. Marinci i specijalne snage su također bile uključene u ove vojne operacije, a procjene su da je tokom režima predsjednika Fernanda Marcosa kojeg je podržavao i SAD ubijeno više od 100.000 osoba.

Južna Amerika: Operacija Condor

Operacija Condor je zajednička operacija šest diktatorskih južnoameričkih režima (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj) u okviru koje su razmjenjivani podaci o njihovim političkim protivnicima. U okviru ovog plana ubijeno je oko 13.000 osoba.

Do uspostave ove operacije došlo je 25. novembra u Čileu aktom Interameričke unije o vojnim podacima. Politički oficir američke ambasade John Tipton tvrdio je da su CIA i čileanska tajna policija zajedno radili, iako CIA nije direktno bila uključena u Operaciju Condor koja je završena 1983. godine.

New York Times je 6. marta 2001. izvijestio o postojanju deklasificiranih dokumenata američkog ministarstva vanjskih poslova o tome da su SAD podržale razmjenu informacija unutar Operacije Condor.

Sudan

Još od dobijanja nezavisnosti 1955. godine, Sudan je većinu vremena proveo u građanskom ratu. Do 2003. godine ubijeno je više od 2 miliona ljudi, a nije poznato da li su smrtni slučajevi u pokrajini Darfur dio te brojke.

Grupe za zaštitu ljudskih prava su se žalile da je odnos SAD-a prolongirao rat u Sudanu jer su Amerikanci podržali svrgavanje centralne vlade u Khartoumu. Američka ministrica vanjskih poslova Madeleine Albright je 1999. održala sastanak sa idero Sudanske narodne oslobodilačke armije koji je kazao da mu je ona ponudila ogromnu humanitarnu pomoć ako odbije mirovni sporazum koji je ponuđen preko Egipta i Libije.

Kada su 1978. u Sudanu otkrivena velika nalazišta nafte, ova zemlja je kroz dvije godine postala šesti najveći primalac američkevojne pomoći. Za očekivati je bilo da će vlada kojoj je SAD pomogao da dođe na vlast zauzvrat dio nafte dati američkim korporacijama.

Britanska humanitarna grupa Christian Aid optužila je strane naftne kompanije da vrše iseljavanje velikog broja sela u Sudanu. Ove firme, ali ne i američke, su pod zaštitom vlade a zauzrat vladi omogućavaju korištenje svojih uzletišta i puteva.

Kada je SAD 1998. bombardovao Khartoum sa 75 krstarećih raketa, izgovor je bio da je to napad na skladište hemijskog oružja u vlasništvu Osame bin Ladena. Ali to skladište već godinama nije bilo u vlasništvu bin Ladena već su se u njemu nalazili lijekovi koji su uništeni u napadu i zbog čega je veliki broj građana Sudana umro. SAD je vansudskom nagodbom riješila tužbu vlasnika ovog skladišta.

Urugvaj: Vidjeti Južna Amerika: Operacija Condor

Vijetnam

Sredinom 20. stoljeća dogovoreno je da će u Vijetnamu biti održani izbori za ujedinjenje Sjevernog i Južnog Vijetnama. SAD se protivila tome i podržala je Diemovu vladu Južnog Vijetnama. Augusta 1964. CIA je fabrikovala lažne napade sjevernovijetnamskih snaga na američki broj u zaljevu Tonkin i iskoristila je ovo kao izgovor za veći upliv SAD-a u Vijetnam.

Tokom ratnih dešavanja Amerikanci su proveli Operaciju Phoenix terorizirajući narod u Južnom Vijetnamu, a američke trupe odgovorne su za niz zločina uključujući i u selu My Lai.

Prema službenoj vladinoj statistici Vijetnama objavljenoj 1995. godine, u toj zemlji stradao je 5,1 miliona vojnika i civila.

S obzirom na to da je u Kambodži i Laosustradao 2,7 miliona osoba, zaključak je da je u Vijetnamskom ratu ukupno ubijeno 7,8 miliona osoba.

Jugoslavija

Jugoslavija je bila sastavljena od nekoliko republika i s obzirom na to da je odbila bliske veze sa Sovjetskim savezom tokom Hladnog rata, imala je dijelom podršku SAD-a. Ali kada se Sovjetski savez raspao, Jugoslavija više nije bila od koristi SAD-u, te su SAD i Njemačka nastojale da socijalističku ekonomiju pretvore u kapitalističku kroz taktiku zavadi pa vladaj. Zapad je izmanipulirao etničkim i vjerskim podjelama zemlje uzrokujući raspad države i velika stradanja. U ratovima u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini stradalo je između 107.000 i 250.000 osoba.