Vrijeme je da se iskoristi jaz između vjerskih i ateističkih cionista

Pažljivo proučavanje teologije judaizma i vehabizma otkriva da djele antropomorfno razumijevanje Boga, ali to nije jedina sličnost između ove dvije grupe.

Vjerske cionističke grupe koje pružaju vjersku podlogu okupaciji Palestine su ključno sredstvo cionističkog projekta. Iako je većina lidera cionističkog pokreta ateističkog svjetonazora, to ih nije ograničilo na korištenje religije da bi unaprijedili ono što je u suštini sekularni kolonijalni poduhvat.

Judaizam je zgodan politički instrument, sličan regresivnom vehabijskom pokretu koji koristi Islam kao masku u svojoj dominaciji nad Mekkom i Medinom. Također, obje grupe su ogrezle u takfiru. David Azoulay iz stranke Shas koji je služio kao ministar u cionističkom režimu 2015. godine izjavio je da Teodor Hertzl ne može biti kvalifikovan kao Jevrej. Azoulayeva izjava nije šokirala ljude koji su pratili političke mahinacije vjerskih cionističkih krugova, jer je veliki jaz između različitih vjerskih jevrejskih grupa u kolonizovanoj Palestini dobro poznat.

Sve u svemu, izraelska vjerska politička scena je sjajan spoj zbunjenih trendova i saveza. Ustvari, dogmatski ateist i islamofob, Sam Harris, je također i suptilan promoter cionističke kolonizacije Palestine. Jedan od razloga zašto je Harrisov spoljašnji stav toliko kontradiktoran jeste da on vidi ateizam u Cionizmu.

Zabuna koju dijele religijski cionisti i njihovi vehabijski rođaci izgleda da je paradoks. Obje grupe odbacuju sekularna krila osnivača sistema kojima pripadaju kao sekularni otpadnici, ali imaju visok stepen društveno-političke pripadnosti njima i pružaju im stepen legitimnosti.

Ovdje se ne radi o filozofskom i teološkom zajedništvu između vehabizma i vjerskog cionizma, već čisto da se naglasi slabost muslimanskog razumijevanja vjerskih cionista, posebno u cilju podjele neprijatelja.

Jedan od najvećih faktora moći koje Izrael uživa u muslimanskom svijetu jeste da je uspio da uskladi interese pseudo-islamskih grupa sa svojim strateškim ekspanzionističkim vojnim i političkim ciljevima. U februaru 2017. godine, Salih al-Hamawi, osnivač Al-Nusra fronta, otvoreno je izrazio podršku napadu Izraela na Siriju. Vehabijski teroristi koji rade u Siriji otvoreno dobijaju pomoć iz Izraela. U Gazi 2009. godine, Abu Nur al-Maqdisi, sljedbenik jordanskog Abu Muhameda al-Maqdisija, otišao je toliko daleko da je pokrenuo oružanu pobunu protiv islamske administracije Hamasa u Gazi, tvrdeći da će obnoviti "pravi islam" u Gazi i pogodno "zaboravio" da je glavni benefaktor takve akcije upravo Izrael.

Ako neko pažljivo prati lokalnu izraelsku politiku, brzo će vidjet antipatiju između religioznih i sekularnih cionista. Općenito, opozicija i neprijateljstvo između dvije strane je prirodno, ali i vrlo strastveno. Razlika između političkih stanja u okviru religioznih cionističkih grupa sa jedne strane i vehabija u muslimanskom svijetu s druge, jeste to što izraelska obavještajna služba i njene institucije za odnose s javnošću aktivno doprinose paljenju vatre u muslimanskim društvima; gdje se vehabije bore za besmislena pitanja poput postavljanja slika ženskih kandidata za parlament.

Izraelska politika je da strateški iskoristi takve razlike u muslimanskim društvima i to u svoju korist. Muslimani nemaju ovaj kapacitet. Jedan od razloga jeste taj što muslimanski centri moći vrlo malo znaju o strastvenoj razlici između vjerskih i sekularnih cionista.

Izrael ima mnoge think tank organizacije, akademske i medijske institucije koje proučavaju različite islamske škole mišljenja i društveno-političke trendove. Muslimanske akademske i medijske institucije također trebaju izdvojiti vrijeme i resurse kako bi saznali o cionističkim vehabijama. Ovaj trend u judaizmu će igrati ključnu ulogu kad se sistem apartheida u kolonizovanoj Palestini sruši. Kao i njihovi rođaci koji stvaraju opasnost muslimanskom svijetu, jevrejske vehabije će također stvarati haos širom svijeta. Historija formiranja cionističkog entiteta pokazala je da on ima terorističke osnove pokreta. Tokom prvih dana okupacije Palestine, cionističke terorističke organizacije poput Irgun i Sternove bande izvršile su mnoštvo zvjerstava. Kada se cionistički sistem sruši, oni će pribjegavati njihovim starim trikovima i židovski vehabizam će ponovo odigrati važniju ulogu u očajničkom poraženom cionističkom pokretu. Muslimanski i nemuslimanski intelektualci, novinari i aktivisti trebali bi biti proaktivniji u vezi sa ovom pojavom, a ne reagirati u posljednjem trenutku.