Anti-imperijalizam je osnova međunarodne pravde

Sjedinjene Američke Države vode politiku imperijalizma još od završetka građanskog rata. Američki način ratovanja, usavršen protiv domorodačkih naroda, rasprostranjen je širom svijeta jer su se SAD trudile proširiti svoju vlast vojnom silom, ekonomskom dominacijom i diplomatskom hegemonijom.

Imperijalizam je vođen onim što je pokojni Martin Luther King, Jr. identifikovao na kraju svog života, trostrukim zlom rasizma, kapitalizma i militarizma. Lenjin je opisao imperijalizam kao najvišu fazu kapitalizma. Imperijalizam je opravdao masovno klanje, što je rezultiralo smrću 20 miliona ljudi od strane SAD-a, od Drugog svjetskog rata. Narodi Sjedinjenih Država moraju reći 'ne' imperijalizmu.

Zagovaranje protiv imperijalizma je neophodno kako bi se spriječila konfuzija oko američkog militarizma. SAD prikrivaju imperijalizam tako što napadaju takozvane „diktatorske" lidere koji "koriste nasilje protiv svog naroda." Ovo rezultira orvelovskim "humanitarnim" ratovima - nasilju američkih surogata, masovnim potplaćivanjem u nadi stvaranja opozicije vladama ili ekonomskim sankcijama koje izazivaju široko rasprostranjenu patnju.

Propaganda koja opravdava ove zloupotrebe sakriva stvarnu namjeru - širenje američke dominacije, tako da američke korporacije mogu profitirati od resursa i jeftine radne snage pod američki instaliranom vladom. Ljudi koji su zbunjeni ovom retorikom ponekad ponavljaju propagandističke tvrdnje američkih imperijalista i pomažu u opravdavanju američke intervencije.

Zašto se američkom imperijalizmu moramo oduprijeti danas?

Američki imperijalizam agresivno radi na skoro svakom kontinentu kroz militarizam, promjenu režima, korporacijske sporazume, ekonomske blokade i stvaranje zaduženosti. Uništavanje Libije, u ilegalnom "humanitarnom" ratu i uništavanje Iraka, u ratu baziranom na lažima, gdje su lideri obje države brutalno ubijeni, naglašavaju nužnost zašto moramo biti anti-imperijalistički orijentisani.

Danas ima mnogo zemalja koje pate od američkog imperijalizma. Evo nekoliko:

Sirija: Svaki predsjednik SAD-a koji je došao nakon 40-ih godina prošloga stoljeća je nastojao da dominira Sirijom i imao je posebne planove za promjenu režima. Sirijski sukob, često pogrešno opisan kao građanski rat, predstavlja agresiju SAD-a, Saudijske Arabije i Izraela. Tokom administracije Džordža Buša, dokumenti su objelodanili planove da se potkopa vlada Assada kroz terorizam, haos i druge oblike napada. U 2006. godini, Sjedinjene Američke Države su počele da finansiraju stranu opoziciju protiv Assada. U 2007. godini usaglašen je plan za promjenu režima u Siriji između Sjedinjenih Država, Izraela i Saudijske Arabije. SAD su počele da koriste alatke "revolucije u boji", organizuju opoziciju u Siriji, obučavaju novinare i pozivaju na "pobunu".

Tokom Arapskog proljeća 2011. godine, hapšenje omladine koja je bila protiv Assada, u Derai, dovelo je do protesta. Policija je koristila vodene topove i suzavac kako bi raspršila gomilu, ali su trećeg dana protesti postali nasilni, iako je Asad najavio puštanje pritvorenih mladića. Policija se borila protiv oružanih demonstranata, što je dovelo do smrti sedam policajaca. Demonstranti su zapalili sudnicu i štab Baath partije. Nasilni protesti su nastavili i eskalirali, a sirijska vlada odgovorila je nasiljem.

Robert, prvi američki ambasador u Siriji u pet godina, marširao je sa demonstrantima. Putovao je kroz Siriju, podstičući pobunu protiv Assada, te je morao pobjeći zbog straha.

Situacija je eskalirala u sedmogodišnji rat, što je rezultiralo stotinama hiljada mrtvih, masovnim raseljavanjem, ratnim zločinima svih strana i netačnim optužbama protiv Sirije da koristi hemijsko oružje. Ove sedmice, sedamdeset sirijskih plemena proglasilo je rat protiv SAD-a u vrijeme kada Izrael i SAD proširuju svoje vojne kampanje u Siriji.

SAD imaju višestruke imperijalističke interese u Siriji. Sjedinjene Države žele da zatvore rusku pomorsku vojnu bazu u sirijskom gradu Tartusu koji ima izlaz na Mediteran. Gasovod iz Katara prema Turskoj se takmiči sa onim iz Irana prema Siriji. Sa pronalaskom velikih količina metana u obalnim vodama Izraela i Libana, velike su vjerovatnoće da postoje rezerve i u sirijskim vodama.

Iran: Američki imperijalizam u Siriji je vezan i sa Iranom. Kao i za Siriju, dominacija je bila cilj SAD-a još od 50-ih godina prošlog stoljeća kada je CIA napravila državni udar i postavila Šaha, diktatora koji je vladao do iranske revolucije 1979. godine. SAD su dugo vremena pokušavale da kontrolišu ogromne izvore nafte u Iranu.

Sjedinjene Države su koristile iste alate za promjenu režima koje koriste u Siriji, i drugim zemljama, npr. potplaćivanjem opozicije, pružanje podrške izgradnji i manipulaciji demonstracija, ekonomskim sankcijama i vojnim prijetnjama. Ove strategije su izazvale poremećaj, ali nisu uspjele da podriju vladu.

Sankcije i kršenje Nuklearnog sporazuma mogu se obiti o glavu SAD-u, jer se države ujedinjuju protiv njih i Sjedinjene Države su izolovane u UN-u. SAD također sprovode lažnu propagandnu kampanju, u kojoj učestvuju i mediji, o nuklearnom programu koji nikada nije postojao, a koji podmeće lažne tvrdnje da Iran sponzoriše terorizam. I kao što je protiv Iraka, Libije i Sirije, Izrael poziva na rat i protiv Irana. Ovo može navesti SAD da u Iranu pokuša pokrenuti rat kao u Siriji, time ugrožavajući svjetsku sigurnost.

Venecuela: Još jedna zemlja s ogromnim naftnim resursima, Venecueli su prijetili smjenjivanjem režima, državnim udarima i ratom zbog američkog imperijalizma koji podržava američka 'elita'. SAD koristi iste alate za promjenu režima, npr. propagandni baraž laži o "diktaturi", ekonomske sankcije, finansiranje izgradnje opozicije, nasilni protesti, terorizam i pokušaj podsticanja građanskog rata.

Venecuela se suočila sa kontinuiranim pokušajima puča još od izbora Huga Čaveza. Tokom 2002. godine, državni udar protiv Chaveza je spriječen masovnim demonstracijama. Od tada se vodi ekonomski rat. Dokumenti Wikileaksa pokazuju da je Hillary Clinton nastojala da potkopa i smjeni vladu Chavez - Madura. Udar u 2016. godini je bio spriječen. U 2017. godini došlo je do sramotnog neuspjelog državnog udara kojeg su podržale Sjedinjene Države. Trump nastavlja dugoročnu politiku SAD-a koja nastoji da dominira Venecuelom.

Ekonomski rat stvara izazove za venecuelansku vladu. Ekonomski rat Sjedinjenih Američkih Država blokira hranu, lijekove i osnovne potrepštine, dok izdajnici unutar Venecuele, iz bogate klase, rade isto. Ovi unutrašnji izdajnici čak i pozivaju na sankcije i rat. SAD lažno tvrde da postoji humanitarna kriza kako bi se opravdala intervencija da se naciji ukradu rezerve nafte i prirodnog gasa.

Nažalost, ovo prolazi kod ljudi koji se ne protive američkom imperijalizmu, ali također ujedinjuje mnoge u Venecueli protiv američkog imperijalizma. Unutrašnji izdajnici, koji su bili saveznici SAD-a, priznali su 17 godina kriminalnih aktivnosti, u predloženom zakonu o amnestiji u 2016. godini, dok su kontrolisali Narodnu skupštinu.

U Latinskoj Americi, posebno u Venecueli, Kolumbija igra ulogu Izraela za SAD kao polazna tačka svih američkih prijetnji ratom. Kolumbija je dugo radila sa CIA-om za promjenu režima u Venecueli. Zaista, Kolumbija je nedavno i dovela vojno oružje imperijalizma, NATO, u Latinsku Ameriku. SAD i njeni saveznici se nadaju ratu, pripremaju za njega, izvode vojne vježbe i pozivaju na vojni udar. Svijet govori "ne" ratu protiv Venecuele, kao i većina Latinske Amerike.

U Venecueli, demokratski izbori su rezultirali pobjedom predsjednika Madura, što je ustvari bio poraz američkog imperijalizma. Izbor je bio važan jer su SAD, Kanada i EU prijetili Venecueli. To je bio odlučan izbor za Bolivarsku revoluciju, koja će se za sada i nastaviti.

I postoji ih još: Ovo su samo tri primjera u moru mnogih drugih. U Latinskoj Americi preko nevladinih organizacija i američkih agencija, SAD finansiraju oligarhiju, protivljenje demokratiji i podršku neoliberalnoj politici i iza sebe imaju dugu historiju državnih udara. U Nikaragvi se koriste isti alati promjene režima. U Brazilu i Hondurasu je došlo do mehkog udara podržanog od strane SAD-a.

Državni udari i militarizam nisu ograničeni na Latinsku Ameriku. Za vrijeme Obamine administracije pokušavani su državni udari u Ukrajini i na Bliskom Istoku. Ukrajina zaslužuje posebnu pažnju jer je ova zemlja, inače ruski susjed, bila dugoročni cilj SAD-a. Zvaničnica State Departmenta, Victoria Nuland, izjavila je da su SAD potrošile 5 milijardi dolara za uspostavljanje opozicije vladi i upravljanje državnim udarom. Sada postoje prijedlozi da se Ukrajina naoruža protiv Rusije, što samim time predstavlja dodatnu opasnost.

Dramatični protest protiv demokratski izabranog predsjednika Viktora Yanukovycha 2014. godine, bio je američki udar koji su predvodili nasilni neonacisti. Prema riječima korporativne CIA firme, Stratfor, ovaj državni udar je bio "najočigledniji udar u historiji". SAD su preuzele industriju gasa, poljoprivredu, postavili bivšeg zvaničnika State Departmenta kao ministra finansija, izabrali svog premijera i postavili američkog „ukrajinskog insajdera“ kao predsjednika. U SAD-u, medijska propaganda je konstantna, fokusirajući se na povratak Krima pod rusku vlast i demonizujući Putina.

Iako postoje aktuelniji primjeri američkog imperijalizma, završićemo sa kratkom diskusijom o Africi, gdje SAD nastoji da dominira zemljom, resursima i radom kontinenta koji posjeduje prirodne resurse kritične za tehnologiju 21. stoljeća i naftu gdje američke korporacije ukradu i do 100$ milijardi američkih dolara godišnje. Pod Obamom, AfriCom je znatno proširen i SAD sada imaju desetine vojnih sporazuma širom kontinenta, vojne baze, baze za bespilotne letjelice, Specijalne snage kao i vojno prisustvo u 53 od 54 države, kreirajući vojno prisustvo carskih razmjera.

Kongo, koji je pretrpio 500 godina evropskog i američkog imperijalizma i gdje je četiri miliona ljudi nedavno raseljeno, zaslužuje poseban fokus. Kongo ima prirodne resurse mnogo vrijednije od ukupnog BDP-a EU. Tehnološke kompanije krše ljudska prava, koristeći sedmogodišnju djecu koja rade kao rudari kobalta za litijumske baterije. Afrika se oblikuje kao centar imperijalnih američkih ratova 21. stoljeća.

Anti-imperijalizam: Temelj za pravednu vanjsku politiku

Ovi sukobi su ukorijenjeni u kontroli resursa u Latinskoj Americi, na Bliskom Istoku, Africi i Aziji. Da li ove zemlje kontrolišu svoje prirodno bogatstvo ili će ih američki imperijalizam ukrasti od njih? Pokreti mira i pravde moraju se graditi na temeljima anti-imperijalizma i ne smiju se zavarati lažima izabranih zvaničnika, militarista i korporativnih medija.

Neki će napadati one koji su najotvorenije suprotstavljeni imperijalizmu. Na Lijevom Forumu (Left Forum), mala grupa ljudi je kritikovala dugogodišnjeg advokata za ljudska prava i mir u SAD-u, Ajamu Baraka, zbog njegovog stava protiv američkog imperijalizma u Siriji. Ranije nepoznatu grupu, "Liga za Revolucionarnu Partiju", činio je mali broj članova Međunarodne socijalističke organizacije i demokratskih socijalista Amerike. Oni su pokazali kako se oni koji protivljenje imperijalizmu ne koriste kao svoju osnovu daju lahko zbuniti.

Morali su pogrešno citirati Baraka i izvući njegove stavove iz konteksta kako bi opravdali svoj napad. U znak protesta protiv Baraka, napali su lidera Crnačkog Saveza za Mir, pretvarajući svoj protest u rasistički napad. Oni su također protestovali protiv nekoga ko je izazvao duopol ratno-huškaških stranaka, jer je bio potpredsjednički kandidat Zelene partije. Njihov protest ne samo da podržava američki militarizam u Siriji, već je pokušao da oslabi obnovu crnačkih mirovnih pokreta i svih izazove na koje huškaške stranke nailaze.

Ako se uklopimo u anti-imperijalizam, nećemo biti tako lako zavarani. Moramo poštovati suverenitet drugih naroda i podržavati narodne borbe bez promovisanja američke intervencije.

Narodi mnogih zemalja se ujedinjuju suprostavljeni američkom imperijalizmu, ekonomskom ratovanju i vojnim prijetnjama. Naš posao u Sjedinjenim Državama je da djelujemo solidarno s njima i kažemo 'ne' američkom imperijalizmu.